Novija istraživanja usmjeravaju svoju pažnju upravo na ovu problematiku te nude zanimljive rezultate. Naime, u SAD-u je provedeno istraživanje na skoro 1800 roditelja djece i adolescenata u dobi od 8 do 18 godina. Istraživalo se koliko roditelji provode vremena u online svijetu te kako nadziru i doživljavaju online iskustva svoje djece.

Rezultati ističu kako roditelji provode više od 7 sati dnevno uz razne ekrane (kao što su TV, laptop, tableti i video igrice) za osobnu zabavu, dok nešto više od 1 sata u svrhu obavljanja vlastitog posla. Kada se navedeno zbroji, dolazimo do podatka koji govori kako 51% roditelja provodi 8 ili više sati pred raznim ekranima. Slikovitije, prosječan roditelj koristi digitalne uređaje polovinu vremena koje provede u budnome stanju. Dok smo zabrinuti za djecu, zanemarujemo li učestalost svojih online aktivnosti?

S druge strane, roditelji smatraju da im mobiteli koriste u nadgledavanju svoje djece, njihove aktivnosti na društvenim mrežama i kao pristup informacijama, savjetima i podršci. Također, neke majke prijavljuju kako im mobilne usluge pomažu u upravljanju obiteljskim životom (Radesky et al., 2016).

Međutim, važno je uzeti u obzir i podatke vezane uz odnos roditelja i djeteta. Podatci upućuju kako približno isti broj roditelja i djece smatra da je upotreba tehnologije uzrok svakodnevnih sukoba.

Istraživanja su pokazala da se pametni telefoni koriste za stvaranje obiteljskih uspomena na odmorima, ali isto su tako razlozi sukoba i smanjene povezanosti članova obitelji. Korištenje mobitela zna se koristiti kao izbjegavanje obiteljskog druženja (Yu, 2015). Dakle, možemo zaključiti kako je korištenje raznih multimedijalnih uređaja jedan od čimbenika koji utječu na obiteljsku dinamiku. Iako je 66% roditelja i djece izrazilo da je zabranjeno korištenje uređaja za obiteljskim stolom, trećina adolescenata kažu kako su roditelji skloniji prekršiti pravila o korištenju uređaja. Usprkos obiteljskim pravilima, roditelji i dalje odgovaraju na svoje mobitele tijekom obiteljskih objeda (Moser i sur., 2016). Ako postavljamo pravila o korištenju interneta i multimedijalnih uređaja za našu djecu, vrijede li ta pravila i za nas?

Djeca primijete kada ih roditelji ne slušaju, tj. kada nisu u potpunosti posvećeni njima. Zna se dogoditi da tijekom obiteljskog ručka djeca imaju potrebu „natjecati se s mobitelom“ za roditeljevu pažnju (Killdare i Middlemiss, 2017). Jasno je kako se vrijeme provedeno uz multimedijalne sadržaje razlikuje kod roditelja i djece, no to ne znači da se granice ne mogu postaviti. Upravo su roditelji glavni modeli od kojih djeca uče. Umjesto da djeci kažemo „To moraš učiniti jer ja tako kažem.“, pokušajmo svojim ponašanjem utjecati na njih. Tako su istraživanja pokazala da osjetljivost i odgovaranje roditelja na djetetove zahtjeve doprinosi uspješnosti djetetovih postignuća, za razliku od usmjerenosti na digitalne uređaje (Killdare i Middlemiss, 2017).

Osim što je postavljanje pravila važno za sigurnost djeteta na internetu, obiteljski ugovor o korištenju interneta može biti jedna od zanimljivih grupnih aktivnosti obitelji. U njega možete uključiti pravila o vremenu koje dijete može provesti na internetu, uz mobitel, igrajući video igrice i za sve ono što smatrate važnim. Nudimo vam primjer ugovora Udruge roditelja „Korak po korak“ iz projekta #Delete Cyberbullying u kojem je naglasak na sigurnosti na internetu. U njemu su navedena pravila kojih se trebaju držati roditelji i djeca.

Prije razgovora, dobro je pripremiti si pitanja koja bi vam mogla poslužiti kao polazišna točka za raspravu. Na primjer:

• Na koga će se odnositi dogovor?
• Zbog čega donosimo dogovor i pravila?
• Koja pravila mogu vrijediti za ponašanje na internetu i kod kuće?
• Što se dogodi kada se pravila prekrše?
• Koliko će dugo vrijediti dogovor?

Obiteljska su pravila odličan način kako započeti razgovor o korištenju interneta i raspraviti o pozitivnim oblicima online ponašanja. Na taj se način postavljaju jasna očekivanja o pozitivnom i sigurnom korištenju interneta. Evo nekih savjeta kako voditi takav razgovor:

• Poticati željene oblike ponašanja, umjesto naglašavanja nepoželjnih oblika.
• Pravila trebaju biti zajednička i vrijediti jednako za cijelu obitelj.
• Provjeravajte pravila s vremena na vrijeme kako bi odgovarala potrebama svih članova obitelji.
• Obratiti pažnju na način kojim govorite – ističete li samo nepoželjna ili potičete poželjna ponašanja?
• Svakako je korisno da se na kraju ugovora svi članovi potpišu jer se tako pokazuje vlastiti doprinos i preuzima odgovornost za napisano.

Za kraj, nemojmo zaboraviti da tehnologija ima značajnu korist, kako za roditelje tako i za djecu. Pisanje poruka djeci pokazalo se pozitivno povezano sa zadovoljstvom obiteljskim životom (Smale, 2011). Takvi nam uređaji omogućuju zajedničko gledanje filmova ili pak održavanje kontakta s udaljenim članom obitelji. Ne smijemo zaboraviti kako naša djeca vjerojatno znaju puno više o novim oblicima tehnologije i njihovim funkcijama nego mi. Stoga, prepustimo im ponekad svoju ulogu učitelja i učimo od naše djece.

Ono što je uistinu važno jest kvaliteta vremena provedenog zajedno, a ne broj sati provedenih ispred ekrana. Osjetljivost i spremnost roditelja da odgovori na djetetove zahtjeve ključni su čimbenici koji doprinose pozitivnom razvoju djeteta. Stoga, obratimo pažnju na to kako doprinosimo razvoju naše djece jer, možda se dječje igralište promijenilo, ali roditelji će uvijek biti ključni partneri za igru!