U današnjem digitalnome svijetu, neki ljudi su, nažalost, skloni tome da na društvenim mrežama procjenjuju svoju, ali i tuđu vrijednost prema broju pratitelja, lajkova, te reakcija i komentara na različitim objavama. Utjecaj lajkova i reakcija je psihološki i fiziološki. Lajkovi zapravo zadovoljavaju naše osnovne ljudske potrebe za validacijom i društvenim uključivanjem. Potreba za validacijom zapravo započinje već u djetinjstvu, kada od roditelja, vršnjaka ili učitelja tražimo neke oblike odobravanja. Društvene mreže su jednostavno digitalizirale taj naš instinkt. Problem je to što oslobađanje dopamina koje je povezano s interakcijama na društvenim mrežama može dovesti do toga da osobe postanu ovisne o tome da osjećaj vlastite vrijednosti postižu digitalnim „potvrdama“, odnosno da dođe o „ovisnosti o nagradi“. U takvim slučajevima samopouzdanje osobe, ali i njezino raspoloženje postanu vezani uz primanje „digitalnih nagrada“ – lajkova, pozitivnih komentara i reakcija.
2022. godine Centar za nestalu i zlostavljanu djecu proveo je istraživanje pod nazivom „Mentalno zdravlje i navike korištenja društvenih mreža među djecom i mladima“. U istraživanju su sudjelovali korisnici poludnevnih boravaka Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u 7 gradova u Hrvatskoj. Na pitanje „Koliko ti je važan broj pratitelja na TikTok-u?“, 54,9 % sudionika reklo je kako im to nije važno, 17,6 % reklo je kako im je to malo važno, 9,8 % sudionika kako im je dosta važno, dok je 13,7 % sudionika reklo kako im je to jako važno. Svi mi imamo prirodnu želju za pripadanjem – bilo to obitelji, prijateljima, romantičnom partneru ili nekoj drugoj zajednici. Tako lajkovi na društvenim mrežama mladima ponekad mogu značiti, odnosno biti pokazatelj da pripadaju određenoj grupi. Lajkovi se ponekad mogu pretvoriti i u mjerilo koje pokazuje koliko je netko popularan ili „cool“. Osoba sa 100 lajkova na objavi među mladima može biti više „cool“ od osobe koja na svojoj objavi ima 30 lajkova – što, naravno, ne mora biti tako.
Samosvijest je jako važna kako bismo se bolje snalazili u virtualnom svijetu, odnosno na društvenim mrežama. Osoba koja, na primjer, objavi sliku na kojoj ponosno pokazuje kako se našminkala, radi to iz nekih svojih potreba koje želi zadovoljiti u digitalnome svijetu. Samosvjesna osoba svjesna je kako će reakcije drugih ljudi i njihovi pozitivni komentari u njoj izazvati ugodne osjećaje koji će proći nakon određenog vremena. Dakle osoba je svjesna psihološkog efekta objavljivanja takve fotografije i dobivanja pozitivnih reakcija na svoju objavu. Osoba također zna i kako se taj isti dan osjećala loše i kako joj je šminkanje i fotografiranje svojega rada (šminkanja) bio način da se malo rastereti negativnih osjećaja. Također pokušava razumjeti zbog čega već neko vrijeme ima te negativne osjećaje. Shvaća da ne može doći do odgovora i razmišlja kako bi mogla s nekim porazgovarati o tome. Osoba je svjesna da kratkoročnim zadovoljstvom objavom i reakcijama drugih nije razriješila svoje negativne osjećaje te donosi odluku kako će s nekim porazgovarati. Osobe koje imaju nisku samosvijest u trenutcima kada se osjećaju loše traže nekakvo brzo rješenje – posežu za bilo čime u okolini što bi moglo brzo ukloniti njihove negativne osjećaje. To može biti ista ova slika na društvenim mrežama i praćenje reakcija drugih. Kada drugi pozitivno reagiraju na naše objave, to u našem mozgu aktivira centar za nagrađivanje, što izaziva osjećaj ugode koji traje kraće vrijeme, a onda se gasi.
Ako osjećaj zadovoljstva i ugode ne stvaramo kroz odnose i iskustva u stvarnom svijetu, nego smo pretjerano usmjereni na objave i reakcije na društvenim mrežama, zbog načina na koji naš mozak reagira na virtualne povratne informacije, osjećat ćemo jaku žudnju da budemo prisutni na društvenim mrežama jer će naš mozak željeti sve više takvog iskustva. Objave na društvenim mrežama nagrađuju se lajkovima i reakcijama, a u stvarnome životu to ne funkcionira baš na takav način. Ako nemamo dobru samosvijest, ne učimo upravljati svojim aktivnostima, ali i vremenom u virtualnom svijetu, žudjet ćemo za sve više reakcija i lajkova na društvenim mrežama. No takva iskustva ne rješavaju one duboke osjećaje koje imamo. Možemo ili ignorirati tu činjenicu i staviti je pod tepih te ponovno posegnuti za mobitelom kako bismo dobili kratkoročan osjećaj ugode ili si priznati kako nam lajkovi i reakcije ne rješavaju naše dublje osjećaje. Kada se ne želimo pozabaviti svojim unutarnjim stanjima, ona će nas i dalje opterećivati, a mi ćemo još jače htjeti što brže se osjećati bolje, a znamo i kako to brzo možemo postići: objavimo još jednu fotografiju ili scrollamo gledajući kratke videozapise na TikTok-u. Unutarnje stanje se ne poboljšava, a efekt je opet samo kratkoročno prisutan. Važno je djeci i mladima naglasiti kako se promjena događa tek onda kada prepoznaju i prihvate da se osjećaju loše, što je prvi korak za postizanje veće samosvijesti. Objava fotografije sama po sebi nije niti loša niti dobra. Važno je da djeca i mladi budu svjesni zašto nešto objavljuju i što se događa s njima dok provode vrijeme na društvenim mrežama, a što kada ne provode vrijeme na njima. Kada je netko samosvjestan – to ne znači da se on stalno osjeća dobro. Važno je da djeca i mladi iznova upoznaju sebe – pitaju sami sebe koliko su svjesni svojih psiholoških i emocionalnih stanja te kako si mogu pomoći i kada se osjećaju loše ili tužno. Korisnici društvenih mreža zapravo trebaju zadržati uravnoteženu perspektivu te ne smiju dopustiti da njihova vlastita vrijednost bude određena brojem lajkova i reakcija – umjerenost je ključ.
Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra, dostupnoj na broju 0800 606 606, svakim radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.
