Uzmite dijete od osam godina iz Zagreba, Tokija i New Yorka i stavite ih u istu sobu. Iako možda ne govore isti materinji jezik, postoji velika vjerojatnost da će se smijati istim zvukovima, prepoznati iste plesne pokrete i reagirati na ključne riječi poput “Skibidi”, “Rizz” ili “Sigma”. Ovo nije slučajnost. Svjedočimo povijesnom događaju: stasanju prve generacije u povijesti čovječanstva čija se primarna socijalizacija ne odvija unutar nacionalnih ili lokalnih okvira, već unutar homogeniziranog, algoritamski upravljanog digitalnog ekosustava.
Ova djeca su govornici onoga što sociolozi i lingvisti počinju nazivati “Digitalnim Esperantom”, a internet kolokvijalno (i pomalo cinično) naziva “Brainrot” kulturom. Iza ovih trendova možda se krije duboka transformacija načina na koji ljudska bića komuniciraju, formiraju identitet i percipiraju stvarnost.
Digitalni Esperanto
Tijekom 20. stoljeća, kulturni utjecaj se širio linearno – filmovi i glazba putovali su iz centara moći (Hollywood) prema periferiji, često s godinama zakašnjenja. Danas taj utjecaj istog trenutka dolazi u sve dijelove svijeta.
Algoritmi TikToka, YouTube Shortsa i Instagram Reelsa ne mare za geografiju; mare samo za retenciju (zadržavanje pažnje). Ako video “Skibidi Toilet” (serijal apsurdističkih animacija koji je postao kulturološki fenomen) zadržava pažnju djeteta u Ohiu, algoritam pretpostavlja – i to točno – da će zadržati pažnju i djeteta u Dubravi.
Ovaj proces stvara kulturnu sinkronizaciju. Djeca diljem svijeta konzumiraju isti sadržaj u isto vrijeme. Rezultat je “Digitalni Esperanto” – skup zajedničkih simbola, zvukova i referenci koji služe kao univerzalni jezik. Tradicionalne dječje igre, koje su se prenosile s koljena na koljeno unutar lokalne zajednice (npr. gumi-gumi ili specifične brojalice), zamjenjuju se globalnim mikro-trendovima koji traju svega nekoliko tjedana.
Lingvistika dopamina
Izraz “Brainrot” (hrv. truljenje mozga) potekao je iz same internet zajednice kako bi opisao sadržaj koji je namjerno besmislen, repetitivan, hiper-stimulativan i loše kvalitete. No, lingvistički gledano, “Brainrot” je zapravo novi dijalekt Generacije Alfa.
Riječi poput gyatt (izraz za stražnjicu), rizz (karizma/zavođenje), fanum tax (krađa hrane od prijatelja) ili sigma (usamljeni vođa) nisu samo sleng. One su kontekstualni markeri. Prema istraživanjima internetske lingvistike, ovaj jezik karakterizira:
- Ekstremna brzina evolucije: Riječi nastaju, doživljavaju vrhunac i postaju “cringe” (sramotne) unutar mjesec dana.
- Apsurdizam i dadaizam: Humor se temelji na šoku i besmislu, što je povijesno česta reakcija na preopterećenost informacijama (slično dadaizmu poslije 1. svjetskog rata).
- Fragmentacija: Komunikacija se često ne odvija punim rečenicama, već nizom nepovezanih ključnih riječi koje služe kao signali pripadnosti “plemenu”.
Za dijete koje nije na internetu, ovaj jezik je šifra koju je nemoguće razbiti. To stvara duboku socijalnu alijenaciju. Dijete kojem je ograničen pristup ekranima ne propušta samo “zabavu”; ono postaje lingvistički invalid u vlastitom razredu, nesposobno sudjelovati u ritualima vezivanja koji se temelje na recitiranju popularnih skripti.
Neposredni utjecaji
Znanstvena literatura već bilježi posljedice ovog fenomena.
- Smanjenje raspona pažnje (Goldfish Effect): Studije potvrđuju da konzumacija kratkih video formata (short-form content) utječe na neuroplastičnost dječjeg mozga. Mozak se navikava na dopaminski fiks svakih 15-30 sekundi. Sadržaj koji zahtijeva dugotrajni fokus i kognitivni napor (poput čitanja knjige ili praćenja linearne priče) postaje fizički neugodan, izazivajući dosadu i anksioznost.
- Gubitak lokalnog konteksta: Dok su djeca globalno povezana, lokalno postaju sve izoliranija. Paradoks “globalnog sela” je u tome da dijete zna više o američkim influencerima nego o povijesti ili kulturi vlastitog grada. To dovodi do homogenizacije vrijednosti – djeca usvajaju američke ili anglofone kulturne norme, humor i socijalne stavove kao univerzalne, gubeći nijanse vlastitog kulturnog identiteta.
- Emocionalna plitkost: Komunikacija putem memova i “brainrot” fraza često je lišena emocionalne dubine. Ako je svaka reakcija svedena na “skull emoji” (oznaka za umiranje od smijeha) ili riječ “bruh”, smanjuje se vokabular za izražavanje složenih osjećaja poput tuge, empatije ili nesigurnosti.
Kakvu budućnost gradi “Brainrot” generacija?
Ako projiciramo ove trendove u budućnost (narednih 10-20 godina), suočavamo se s nekoliko mogućih scenarija koje predviđaju futurolozi i sociolozi tehnologije.
Scenarij 1: Kulturna monokultura (The Flat World) Postoji rizik od stvaranja globalne monokulture. Kako algoritmi favoriziraju sadržaj koji je univerzalno razumljiv (vizualan, glasan, jednostavan), lokalne specifičnosti mogle bi izblijedjeti. Budući odrasli ljudi mogli bi imati nevjerojatno slične referentne točke bez obzira na porijeklo, što bi moglo olakšati globalnu suradnju, ali uništiti kulturalnu raznolikost i inovativnost koja proizlazi iz različitih načina razmišljanja.
Scenarij 2: Kriza dubinskog mišljenja (Deep Literacy Crisis) Maryanne Wolf, kognitivna znanstvenica, upozorava na gubitak “dubinskog čitanja”. Generacija odgojena na “Brainrotu” mogla bi imati poteškoća s kritičkim razmišljanjem, analizom složenih tekstova i održavanjem niza logičkih argumenata. To bi moglo stvoriti glasačko tijelo koje je podložno populizmu, manipulaciji i jednostavnim sloganima, jer njihov kognitivni aparat odbacuje nijansiranost.
Scenarij 3: Novi digitalni klasni sustav Mogli bismo svjedočiti novoj podjeli. S jedne strane bit će djeca tehnološke elite (koja, ironično, u Silicijskoj dolini često pohađaju škole bez ekrana) koja će razvijati duboke kognitivne vještine. S druge strane bit će većina, odgajana na algoritamskoj “brzoj hrani”, koja će služiti kao pasivni konzumenti. Sposobnost fokusa mogla bi postati nova definicija inteligencije i klasne privilegije.
Zaključak
Fenomen “Brainrot” jezika i digitalnog esperanta nije prolazna moda; to je simptom fundamentalne promjene u ljudskoj evoluciji. Algoritmi su preuzeli ulogu pripovjedača, učitelja i čuvara kulture.
Iako globalna povezanost zvuči utopijski, cijena te povezanosti je srozavanje zajedničkog nazivnika na razinu impulzivne, besmislene zabave. Pitanje za roditelje i društvo nije kako “ugasiti internet” (jer je to nemoguće), već kako u tom globalnom šumu očuvati sposobnost djeteta da misli lokalno, duboko i – što je najvažnije – svojim vlastitim riječima, a ne riječima algoritma.
Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra dostupnoj na broju 0800 606 606, svakim radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.
Powered by A1 Hrvatska.
