Seksualno iskorištavanje i zlostavljanje djece putem Interneta
Posljednjih desetljeća svjedoci smo pojačanog interesa javnosti, medija i stručnjaka za problem seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, a posebice elektroničkog iskorištavanja. Seksualno se zlostavljanje naziva „mračnim fenomenom našeg doba“ jer upućuje na okrutnost i prešućivanje, a jednom kada se problem javno obznani, dolazi do zgražanja i zabrinutosti zbog opsega i posljedica po zdravlje, dobrobit i razvoj djece.

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, seksualno zlostavljanje obuhvaća niz aktivnosti, od nasilnog i nenasilnog spolnog odnosa ili s njim izjednačene spolne radnje, od neprimjerenog dodirivanja do udvaranja odrasle osobe, navođenja ili prisiljavanja djeteta da gleda filmove, časopise, slike i slične materijale s pornografskim sadržajima, samozadovoljavanje pred djetetom, pokazivanje genitalija djetetu, izlaganja djeteta da golo pozira odraslim osobama, sve do uhođenja djeteta kada se kupa ili presvlači (MUP RH, 2018).

Spolno iskorištavanje djece oblik je seksualnog zlostavljanja tijekom kojeg žrtva pristaje sudjelovati u seksualnim aktivnostima u zamjenu za neke poklone, privilegije, obećanja koja može dobiti od treće osobe, počinitelja ili drugog djeteta. Upravo ta razmjena razlikuje seksualno iskorištavanje od drugih oblika zlostavljanja.

Razvojem tehnologija, javio se i novi oblik seksualnog zlostavljanja – elektroničko seksualno zlostavljanje. Taj se pojam odnosi na svaki oblik seksualnog zlostavljanja koje je povezano s internetskim okruženjem. Svaki neželjeni seksualni komentar izrečen djetetu putem društvenih mreža oblik je elektroničkog seksualnog zlostavljanja, kao i činjenje dostupnim slike ili videosnimke seksualnog zlostavljanja djece. Djeca mogu biti žrtve elektroničkog nasilja poznatih i nepoznatih osoba. Online zlostavljanje može biti dio zlostavljanja koje se događa ili će se dogoditi offline, a tehnologija je samo sredstvo pomoću kojeg počinitelj lakše dolazi do svojih žrtava. Počinitelj može online vrbovati dijete s namjerom da ga kasnije seksualno zlostavi u stvarnom svijetu. Zlostavljanje se može dogoditi bilo gdje i može se ponavljati online dijeljenjem sadržaja. Ako druge osobe gledaju slike ili video snimke zlostavljane djece, žrtve će biti viktimizirane svaki put kada se ti materijali pogledaju.

Seksualno iskorištavanje, kao i seksualno zlostavljanje, može se odvijati online i offline. Kada se seksualno nasilje odvija putem računala ili mobitela, onda se djecu i mlade najčešće iskorištava za počinjenje kaznenih djela kao što su iskorištavanje djece za pornografiju, pornografske predstave, upoznavanje djece s pornografijom ili neka druga kažnjiva djela. Seksualno iskorištavanje i zlostavljanje djece putem interneta uključuje poruke, slike, zvukove i video prikaze djece uključene u sve oblike seksualnih aktivnosti te njihove intimne dijelove tijela. Počinitelji se često u ovakve aktivnosti uključuju i putem web kamere preko koje pokazuju svoje intimne dijelove tijela djeci i mladima i/ili od njih zahtijevaju isto, a ako žrtva na to ne pristane, počinitelji mogu prijetiti da će se slike, videosnimke ili snimke razgovora poslati vršnjaku, prijatelju ili obitelji. Ukoliko žrtva pošalje seksualizirane fotografije i snimke, počinitelj ih potom koristi za daljnje prijetnje i ucjene u cilju pribavljanja novih fotografija sličnog sadržaja i distribuciju drugim počiniteljima. Na takav se način nastavlja spolno iskorištavanje djece na internetu.

Drugi oblici elektroničkog seksualnog iskorištavanja su distribucija, širenje, uvoz, izvoz, ponuda, prodaja, posjedovanje ili omogućavanje pristupa dječjem seksualnom eksploatacijskom materijalu na mreži, čak i ako je prikazano seksualno zlostavljanje počinjeno izvan mreže.

Postoje i slučajevi u kojima se zlostavljanje zasniva na pribavljanju seksualno eksplicitnih sadržaja vlastite izrade (self-generated sexual material – SGSM), tj. seksualno eksplicitan sadržaj koji je snimio počinitelj uz suglasnost žrtve ili bez njene suglasnosti i snimke samog spolnog zlostavljanja djeteta. Praksa je pokazala da mladi, osobito djevojke, nemaju dovoljno svijesti i znanja o samozaštitnom ponašanju u komunikaciji s virtualnim svijetom, kao i da žrtve naivno i često lakomisleno same snimaju i dijele svoje fotografije u kojima su prikazane u erotskom rublju, seksualno eksplicitnom ponašanju ili nage. Najčešće takve sadržaje dijele osobama za koje često misle da im mogu vjerovati jer se, po lažnom uvjerenju žrtve, s njima nalaze u emocionalnoj ili intimnoj vezi.

Pokazalo se kako su počinitelji često do žrtava dolazili putem društvenih mreža, pri čemu su im kriteriji za odabir žrtve bile fotografije koje su žrtve objavljivale na svojim profilima. Većina djece ima mobitele s kvalitetnim kamerama, a aplikacije koje omogućuju besplatne razmjene sadržaja (Skype, Viber, Whatsapp, Facebook messenger, Snapchat) daju im mogućnost da neograničeno komuniciraju i razmjenjuju fotografije i videosnimke, pri čemu su nerijetko nesvjesni da se njihove snimke mogu zlonamjerno koristiti. Ono što doprinosi dijeljenju vlastitih eksplicitnih sadržaja je trend snimanja tzv. selfie fotografija. Selfie-ji su apsolutni hit među mladima, ali i onima starijima. Popularni časopisi donose savjete kako snimiti selfie, javne osobe na svojim profilima objavljuju svoje fotografije koje sami snimaju i za koje dobivaju velik broj like-ova. Mladi to gledaju, „upijaju“, kopiraju i izrađuju svoje fotografije. Problem nastaje kada selfie fotografija postane seksualno provokativna i objavljena na nekoj od društvenih mreža. Uočeno je kako mladi, osobito djevojke, sve učestalije komuniciraju čak i s nepoznatim osobama putem web kamera te dragovoljno, pod pritiskom ili manipulacijom, pristaju na izvođenje seksualno eksplicitnog ponašanja koje druga osoba prati putem web kamere. Tako prikupljeni sadržaji završavaju u privatnim kolekcijama vršnjaka, razmjenjuju se putem društvenih mreža ili drugih aplikacija za razmjenu poruka ili se prodaju na razvijenom tržištu zatvorenih stranica internetske dječje pornografije.

NetClean Report (2016) definira samoizrađeni seksualni materijal na sljedeći način: „to mogu biti fotografije gole ili razodjevene djece i videozapisi koje su djeca sama napravila, dobrovoljno ili kao rezultat prisile. To mogu biti fotografije na kojima su mladi prikazani goli i koje oni sami šalju djevojci/mladiću putem interneta želeći se na taj način potvrditi, obično bez razumijevanja ili razmišljanja o opasnostima distribucije tih materijala. Ista je situacija s djecom koja su bila vrbovana i potom prisiljena ili ucjenjivana na slanje svojih seksualno eksplicitnih fotografija i videozapisa o sebi. Prema Kaznenom zakonu (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18): Dijete se neće kazniti za proizvodnju i posjedovanje pornografskog materijala koji prikazuje njega samog ili njega i drugo dijete ako su oni sami taj materijal proizveli i posjeduju ga uz pristanak svakog od njih i isključivo za njihovu osobnu upotrebu.

Iako takvo ponašanje nije zakonski kažnjivo, ono je izrazito rizično po autore takvih sadržaja. Preporuča se savjetovati djecu i mlade da kritički promišljaju prije nego što snime i/ili pošalju takav sadržaj. Iako sadržaj ne pošaljemo drugoj osobi, on se i dalje nalazi na našim digitalnim uređajima. Moguće je da izgubimo mobitel što može voditi do ugrožavanja naše sigurnosti. Nadalje, ukoliko pošaljemo vlastiti eksplicitni sadržaj drugoj osobi, razmislimo znamo li uistinu tko je s druge strane ekrana. Nisu svi korisnički računi istiniti niti je osoba s druge strane ona za koju se predstavlja da jest. Predatori se često predstavljaju kao osobe žrtvinog uzrasta kako bi stekli povjerenje. Također, jednom kada pošaljemo takav sadržaj, ne možemo garantirati da ga druga osoba neće iskoristiti u neprimjerene svrhe. Može vrlo lako završiti u posjedovanju počinitelja seksualnog nasilja koji može seksualno iskorištavati i zlostavljati žrtvu.

Seksualno nasilje nad djecom i mladima problem je, ne samo pojedinca, nego cijelog društva. Stoga, potrebno je uključiti sve ključne dionike koji mogu pomoći pri sprječavanju i rješavanju ovog problema. Također, osim djelovanja roditelja, stručnjaka te državnih institucija i tijela, nužno je usmjeriti se na djecu i mlade. Pokazalo se kako se žrtve nasilja najčešće obraćaju svojim vršnjacima. Stoga, od velikog je značaja educiranje djece i mladih o prepoznavanju te djelovanju u slučaju nasilja.