Broj korisnika interneta raste iz godine u godinu, a sadržaji na internetu sve su bogatiji. Internet nam svakako pruža brojne korisne mogućnosti: komunikaciju s ljudima diljem svijeta, pristup ogromnoj količini informacija, ali i brojne zabavne aktivnosti. Međutim, s rastućim brojem korisnika interneta, trebali bismo usmjeriti veću pozornost na elektroničko nasilje koje je itekako prisutno i rašireno.
Iako postoje brojna istraživanja o nasilju na internetu među mladima i djecom, još uvijek ne postoji konsenzus autora o definicijama i načinima mjerenja navedene pojave. U literaturi su prisutni različiti izrazi koji označavaju ponašanja koja možemo okarakterizirati kao nasilje među djecom na internetu i zlostavljanje djece na internetu. Važno je razlikovati pojmove elektroničko nasilje, elektroničko zlostavljanje i vršnjački sukob.
- Elektroničko nasilje definira se kao svaka zlonamjerna i ponavljana upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija kako bi se nekome nanijela šteta, odnosno kako bi se najčešće zadirkivalo ili ponizilo neko dijete, kako bi mu se prijetilo ili ga se zlostavljalo na neki drugi način.
- Elektroničko zlostavljanje uključuje radnje koje su namjerne, ponavljane, štetne i obavljene u odnosima u kojima postoji neravnoteža moći.
- Vršnjački sukob (prema Pravilniku o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima) opisuje se kao „sukob u kojemu ne postoje elementi navedeni za nasilništvo; djeca ne inzistiraju da mora biti po njihovu; mogu dati razloge zašto su u sukobu; ispričati se ili prihvatiti rješenje da nitko nije pobijedio; slobodno pregovarati da bi zadovoljili svoje potrebe; mogu promijeniti temu i otići iz situacije“.
Važno je spomenuti i da u Hrvatskoj nije ujednačeno definiranje nasilja i zlostavljanja među djecom u dokumentima različitih sustava (npr. u sustavu socijalne skrbi). U našim Smjernicama o postupanju u slučaju elektroničkog nasilja možete pronaći i objašnjenja sljedećih pojmova: agresivno ponašanje, sukob među djecom i mladima, zlostavljanje, nasilje i nasilje među djecom.
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije proveo je kvantitativno online istraživanje internetskih navika i problematične uporabe interneta u dva vala, 2017. i 2020. godine, s adolescentima u dobi od 12 do 18 godina. Rezultati su pokazali da se tijekom pandemije COVID-19 povećalo vrijeme koje djeca provode pred ekranima: 40 % djece potvrdilo je da koriste internet puno više nego prije, dok je njih 43 % potvrdilo da koriste internet više nego prije. Zanimljiva informacija je da, iako se očekivalo da se s porastom vremena pred ekranima povećao i broj cyberbullying-a, istraživanja cyberbullying-a na velikim uzorcima pokazala su stabilan trend ili čak pad stopa cyberbullying-a tijekom pandemije.
Ipak, sve veći broj djece i mladih izložen je elektroničkom nasilju, a zabrinjavajuće je to što ovaj problem i dalje nije dovoljno prepoznat u društvu. Elektroničko nasilje utječe na sva područja djetetova funkcioniranja i na nasilje putem interneta potrebno je gledati jednako kao i na nasilje koje se događa uživo. Od ovoga nasilja dijete ne može pobjeći i svog zlostavljača „nosi u džepu“, a posljedice elektroničkog nasilja ponekad mogu biti i dalekosežnije od nasilja koje se odvija u živo jer publika može biti puno veća, a počinitelji zbog osjećaja anonimnosti mogu biti nasilniji i okrutniji nego što bi to možda bio slučaj u stvarnome svijetu. Posebno je važno da djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova reagiraju na elektroničko nasilje jer su oni ti koji rade neposredno s djecom, imaju priliku od njih čuti koji su aktualni problemi, ali imaju i dužnost osigurati zaštitu prava učenika u slučaju nasilja među učenicima.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano je da su svi djelatnici školskih ustanova obavezni poduzeti sve mjere zaštite prava učenika i odmah izvijestiti ravnatelja školske ustanove o svakom kršenju tih prava, a ravnatelj je isto dužan javiti tijelu socijalne skrbi ili drugom nadležnom tijelu. U kršenje prava učenika ubrojeni su i svi oblici nasilja, zlouporabe, zanemarivanja, zlostavljanja i izrabljivanja učenika. Ta odredba detaljnije je regulirana Pravilnikom o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima. Također, propisano je da u slučaju nasilja među učenicima, zaštitu prava učenika moraju osigurati odgojno-obrazovni radnici i ravnatelj postupajući u skladu s Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, odnosno u skladu s postupcima i mjerama koje su predvidjela nadležna tijela i drugim propisima koji su na snazi (članak 5.). U slučajevima vršnjačkog nasilja odgojno-obrazovni radnici obvezni su organizirati razgovore, radionice ili savjetovanja za učenike radi njihova pomirenja, stvaranja prijateljskog okruženja, razvoja tolerancije, poštovanja različitosti te primjene nenasilne komunikacije (članak 13.). Također, svaka je škola obvezna informirati učenike i roditelje o posljedicama neprimjerene komunikacije na društvenim mrežama, kao što su vrijeđanje, sramoćenje, kleveta, javni linč, objava učenikovih fotografija, videozapisa i sl., te o načinima postupanja školske ustanove vezanim uz informacije o nasilju u elektroničkim medijima u skladu s Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (članak 20.). Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi uređene su i pedagoške mjere koje se mogu izreći zbog nasilničkog ponašanja u osnovnoj i srednjoj školi (članak 84.). U Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera klasificirana su neprihvatljiva ponašanja sukladno njihovoj težini pa se tako, primjerice, prikrivanje nasilnih oblika ponašanja smatra težim neprihvatljivim ponašanjem, izazivanje i poticanje nasilnog ponašanja (npr. prenošenje netočnih informacija koje su povod nasilnom ponašanju, skandiranje prije nasilnog ponašanja ili tijekom njega, snimanje događaja koji uključuje nasilno ponašanje i slična ponašanja) i nasilno ponašanje koje nije rezultiralo težim posljedicama smatra teškim neprihvatljivim ponašanjem, a nasilno ponašanje koje je rezultiralo teškim emocionalnim ili fizičkim posljedicama za drugu osobu ubraja se u osobito teška neprihvatljiva ponašanja.
Pregledali smo neke od školskih protokola o postupanju u slučaju nasilja, te vam predstavljamo primjer školskog protokola koji sadrži poseban odjeljak o postupanju škole u slučaju elektroničkog nasilja. U pitanju je Osnovna škola Šimuna Kožičića Benje, Zadar, a u svom protokolu navode dužnosti učitelja ili razrednika, te dužnosti stručnih suradnika u obrazovnim ustanovama. Prema našim saznanjima i provjerama, neke škole nemaju poseban protokol kada je u pitanju elektroničko nasilje. Nadamo se da će ranije spomenuti primjer dobre prakse u budućnosti pratiti više školi.
Zbog brojnih posljedica koje su moguće kod elektroničkog nasilja, uistinu je važan rad s žrtvom, ali i s počiniteljem te njihovim obiteljima. Počinitelj i žrtva, ali i njihovi bliski ljudi mogu osjećati različite emocije poput anksioznosti, tuge, osjećaja bespomoćnosti te prolaziti kroz teško životno razdoblje zbog elektroničkog nasilja, stoga je izuzetno važno da se sa svima od njih radi te im se pruži psihosocijalna podrška. Posebno je važna suradnja s Zavodom za socijalni rad i naglašavamo da djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova ne trebaju biti u strahu od te suradnje.
U našim Smjernicama o postupanju u slučaju elektroničkog nasilja možete pronaći oblike nasilnog ponašanja te kratak opis svakog oblika, ali i metode elektroničkog nasilja. Predlažemo da ih pročitate i upoznate se sa samim pojmovima, kao i predloženim postupanjem nastavnika i stručnog tima u obrazovnim ustanovama u slučajevima elektroničkog nasilja.
Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji Internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra dostupnoj na broju 0800 606 606, svaki radni dan od 08:00 do 16:00 sati.
Powered by A1 Hrvatska.