Veliki broj djece i mladih doživljava neki oblik nasilja, a pojavom tehnologije nasilje se proširilo i u online svijet. Nasilje se definira kao namjerno, dugotrajno i ponavljajuće agresivno ponašanje koje uključuje ili se temelji na razlikama u moći između počinitelja i žrtve. Osim tjelesnog, verbalnog i psihičkog nasilja koje se događa uživo, u posljednje vrijeme u porastu je elektroničko nasilje, odnosno cyberbullying. Cyberbullying može poprimiti različite oblike koji se možda ne prepoznaju odmah kao nasilna ponašanja: vrijeđanje, uznemiravanje (npr. opetovano slanje uvredljivih poruka), uhođenje, klevetanje (npr. zlostavljač piše neistinite komentare o žrtvi), maskiranje tj. lažno predstavljanje (npr. slanje poruka pod tuđim imenom), izlaganje osjetljivom sadržaju (npr. slanje pornografskih fotografija) te isključivanje iz vršnjačkih grupa (npr. formiranje grupnih razgovora koji namjerno isključuju neku osobu). Budući da se takvo zlostavljanje događa iza ekrana i često na društvenim mrežama, zlostavljač potencijalno može biti potpuno anoniman, ali nasilju može svjedočiti znatno šira publika nego kada se ono odvija uživo. Istraživanja pokazuju da cyberbullying može imati brojne negativne posljedice na žrtvu, ali i na nasilnika, ovisno o njegovom intenzitetu i trajanju.
Zbog čega se dijete ili mlada osoba nasilno ponaša?
Ne postoji univerzalan odgovor na ovo pitanje već postoji niz čimbenika koji mogu utjecati na nasilno ponašanje djece i mladih. Vrlo važan utjecaj na dijete ima obitelj u kojoj se dijete razvija koja može poticati ili sprječavati pojavu nasilja. Nedostatak pažnje i topline, svjedočenje nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja podloga je za razvoj nasilničkog ponašanja kod djece. Školsko okruženje također može bit podloga za pojavu nasilnog ponašanja. Nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i obrnuto, može dovesti do nasilničkog ponašanja u školi. Izloženost nasilnom sadržaju putem medija također može utjecati na nasilno ponašanje djece, primjerice izloženost videoigrama s nasilnim sadržajem. Nasilničko ponašanje može izazvati brojne poteškoće mentalnog zdravlja kao što su: usamljenost, depresivnost, tjeskoba, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, samoozljeđivanje pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu. Međutim, jednako kao i obitelj, škola može biti i zaštitni faktor u sprječavaju svih oblika nasilnog ponašanja, uključujući i elektroničko nasilje, bez obzira je li se ono događa u školi ili izvan nje. Istraživanja su pokazala da žrtve, ali i počinitelji cyberbullyinga često imaju nisko samopouzdanje, doživljavaju socijalnu anksioznost te su lošije socijalno prilagođeni.
U tom pogledu izuzetno su važni kvalitetni preventivni programi u školama temeljeni trenutačnim potrebama djece i mladih. Obzirom da je tema nasilja sveprisutna kako u stvarnom, tako i u online svijetu, preventivni programi trebali bi biti usmjereni na razvijanje empatije kod učenika, dobru komunikaciju i suradnju između ravnatelja, nastavnika i roditelja, na adekvatnu reakciju na sve vrste nasilja te pružanje podrške kako žrtvama tako i osobama koje su nasilje počinile.
Nekoliko je ključnih elemenata koji odlikuju učinkovite programe usmjerene na prevenciju nasilja (Centre for Education Statistics and Evaluation, 2017):
- Holistički pristup usmjeren na cijelu školu – Škola bi morala imati sveobuhvatnu politiku usmjerenu protiv nasilja, usmjeriti se na prevenciju nasilja u ključnim školskim okruženjima i izvan nje, promovirati kulturu prijavljivanja nasilja i uspostaviti partnerski odnos s roditeljima i skrbnicima;
- Obrazovni sadržaj koji podržava razvoj socijalnih i emocionalnih vještina kod učenika i učenje prikladnih načina reagiranja na nasilno ponašanje – Programi socio-emocionalnog učenja pokazali su se kao učinkovita komponenta sveobuhvatnih strategija za prevenciju nasilja, baš kao i programi koji potiču aktivniju ulogu promatrača u sprječavanju nasilja;
- Pružanje podrške i poticanje profesionalnog razvoja učitelja i drugoga školskog osoblja u području održavanja pozitivne školske klime – Vodstvo škole trebalo bi komunicirati i aktivno podržavati modeliranje očekivana ponašanja, poticati školsku klimu u kojoj je sigurnost važna i u kojoj su svi članovi aktivno uključeni u školsku zajednicu te pružati odgovarajuće treninge svojim djelatnicima;
- Sustavna implementacija i evaluacija programa – Svaki preventivni program trebao bi biti vjerno i dosljedno implementiran da bi se sačuvao njegov učinak, a njegova provedba morala bi biti nadzirana i evaluirana.
Sretna, zadovoljna i viđena djeca ne ponašaju se nasilno!
Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji Internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra dostupnoj na broju 0800 606 606, svaki radni dan od 08:00 do 16:00 sati.
Powered by A1 Hrvatska.