Piše: Iva Vidanec

Za one koji ne znaju, Instagram je imao Following karticu na kojoj se mogla pratiti aktivnost pratitelja. Slikovitije, kada kliknemo na tu opciju, vidjeli bismo tko je označio koju sliku da mu se sviđa (uz točan prikaz te slike). Ta je opcija nastala kao ideja o širenju interesa i sadržaja. Ako omogućimo korisnicima da vide što njihovi prijatelji „lajkaju“, imat ćemo pristup široj lepezi sadržaja.

Dok sam prepričavala kolegici o čemu pišem, ona me pitala „Je l’ to ona opcija gdje mogu vidjeti što drugi rade?“. Ona nije jedina s takvim doživljajem te opcije. Većina, ali usudila bih se reći svi, gledali su na tu karticu kao na mogućnost da se prati što rade oni koje oni prate. U samoj srži, početna se ideja ne razlikuje puno, osim prema našem doživljaju.

Međutim, Instagram je primijetio što se događa s tom opcijom. Uveo je „test“ i pratio koliko ljudi klika na taj sadržaj koji im se izbaci. Tako su, na primjer, pratili hoću li ja kliknuti na fotografiju koju je moja prijateljica označila like-om. Dobili su rezultate da neće svi kliknuti. Što nam to ustvari govori?

Mogućnost gledanja što pratitelji rade dovela je do uhođenja drugih. Instagram je omogućio svojim korisnicima da aktivno prate što drugi korisnici rade i što im se sviđa. U načelu, to ne mora biti loše. Ako moja prijateljica i ja dijelimo iste interese, super je da vidim haljinu koja bi se i meni potencijalno svidjela. No, zamislimo drugu situaciju. Poslala sam poruku toj istoj legici prije sat vremena, no ona mi još uvijek nije odgovorila na nju. Odem na Following tab i piše mi kako je „lajkala“ sliku prije 5 minuta. Jave mi se upitnici iznad glave – ako nemaš vremena, zašto stigneš „lajkati“ neku random sliku, a ne stigneš meni odgovoriti na poruku? Nadalje, scenarij 2 (vjerujem većini poznat). Imamo curu i dečka koji su u vezi. Dečko vidi kako njegova djevojka redovito označava slike drugog dečka s like-om. Dođe do ljubomore, svađe i ostalih popratnih radnji. Zvuči poznato?

Neki su se složili s ovom promjenom na Instagramu, dok su neki žarko žalili. Kakvo je značenje ta opcija imala za nas?

Takva nam je opcija omogućavala da pratimo ono što rade nama bitni ljudi. Kada pratimo što se događa, imamo osjećaj kontrole. No, gubitak te opcije rezultira nemogućnošću kontrole – ne znamo što se događa u našoj okolini. Također, nekima je taj gumbić utjecao na samopoštovanje. Ako je moj dečko „lajkao“ drugoj curi sliku, mogu se zapitati što ona ima, a ja nemam? Ako je moja cura izignorirala moju poruku i „lajkala“ neke druge slike dok ja čekam odgovor, zapitam se jesam li joj dosadan ili naporan – želi li ona prekinuti sa mnom? Možda će neki pomisliti da su ove reakcije pretjerane, no ako malo bolje pogledamo oko sebe jasno je kako je to naša svakodnevnica.

Opet se vraćamo na problematiku izjednačavanja aktivnosti na društvenim mrežama s našim samopoštovanjem, slikom o sebi i zadovoljstvom. Normalno je kako će se nam javiti upitnici iznad glave ako nam prijateljica ne odgovara na poruku 15 minuta, a vidimo da radi nešto drugo. To se može dogoditi i da ju nazovemo na telefon, a ona se ne javlja. U čemu je tolika razlika?

Internet nam je ponudio mogućnosti da češće budemo u kontaktu s ljudima te da brže dobivamo informacije. Aktivnost drugih na društvenim mrežama još je jedna od informacija koju dobivamo, no na nama je što ćemo s tom informacijom učiniti. Ako ju odlučimo doživjeti kao udarac na sebe, to je naša odgovornost. Razmislimo u čemu je ustvari problem – njegov like na njezinoj slici ili naš doživljaj sebe?

Kao i u stvarnom životu, na internetu se mogu javiti problemi u međuljudskim odnosima. U stvarnom ih životu rješavamo komunikacijom. Slična se stvar događa i online. Kanali izmjene informacija malo su drugačiji, no principi bi trebali ostati isti. Štoviše, Internet nam omogućava iskazivanje osjećaja pomoću slike (često su to memovi) koji nam znaju olakšati komunikaciju. Umjesto doživljavanja osobnog napada, pokušajmo stati na loptu i razmisliti što je naša odgovornost u toj cijeloj situaciji. Ne možemo napraviti ništa ako je on „lajkao“ njenu sliku niti što ona meni ne odgovara na poruku. Ono što ja mogu je reći kako se osjećam u vezi toga i porazgovarati s drugom osobom o tome. Ponekad ćemo pretjerati s reakcijom, no ponekad nećemo. Ako dopustimo gumbićima na Instagramu da imaju toliki utjecaj na nas i naše odnose, tko vuče uzde u našim životima – mi ili Internet?