izazov

Izazov ili igra života?

Piše: Iva Vidanec

Jedna od najčešćih asocijacija na razdoblje djetinjstva svakako je igra. Igra započinje na samim počecima našeg razvoja te nam pomaže u sazrijevanju i učenju. Tako, pak, na početku igramo igru pogađanja ispod kojeg se poklopca nalazi igračka, onda se samostalno igramo igračkama, dok kasnije počinje igra s našim vršnjacima. Dok sam išla u osnovnu školu, vrlo nam je bila zanimljiva igra „Istina ili izazov?“. Ako ne znate, sjedi se u krugu i okreće boca. Na koga je boca pokazala, ta je osoba bila na redu i birala hoće li istinito odgovoriti na pitanje ili će odraditi izazov. Znam da je jedan od izazova bilo pojesti žličicu soli i dosta djece to nije htjelo napraviti jer je bilo „fuj“.

Izazovi su se nastavili i kasnije u životu, uz neke promjene. Na primjer, današnji izazovi puno se manje započinju u stvarnosti, već preko interneta. Umjesto da se igra u krugu, djeca i mladi diljem svijeta sudjeluju u izazovima preko malih ekrana. Više ne vrtimo praznu bocu od Coca-cole, nego otvorimo ili pošaljemo poruku.

Princip je isti, sve su ostalo nijanse. No, kako nijanse utječu na nas?

Sudjelovanje u izazovima i međusobnom natjecanju kod djece i mladih uvijek je izazivalo veliko zanimanje, a internet i društvene mreže ovakvim aktivnostima pridodaju dodatnu pažnju. Izazovi koji se postavljaju putem društvenih mreža mogu biti usmjereni u dobrotvorne svrhe, kao i na osvještavanje o potrebama osoba koje pate od određenih bolesti, poput polijevanja kantom ledene vode u slučaju osvještavanja ljudi o ALS – bolesti. Nažalost, na društvenim mrežama postoje izazovi usmjereni na rizična i opasna ponašanja za djecu i mlade, koji u konačnici mogu rezultirati tragičnim posljedicama (preuzeto s CSI.hr).

Neki su od rizičnih izazova Blue whale i Momo. Blue whale postavlja osobama različite izazove, među kojima je samoozljeđivanje. Osoba ima 50 dana da izvrši samoozljeđivanje dok ne dođe do završnog izazova – samoubojstva.  Slično, Momo je izazov koji se dijelio putem aplikacija za dopisivanje i poticao djecu i mlade na nasilna ponašanja te suicid. Ukoliko se ne odrade izazovi, Momo prijeti djeci.

Iako djeca vjerojatno znaju puno više od odraslih o aplikacijama i društvenim mrežama, još uvijek nekritički pristupaju ovakvim izazovima, točnije porukama. Jasno je da, otvorivši takvu poruku, kod djece se može javiti uzbuđenje, a kasnije i strah zbog kojeg nastavljaju obavljati izazove. No, ono čega nisu svjesni jesu njihove mogućnosti. Pod utjecajem straha za sebe i svoju obitelj (jer im se prijeti da će nastradati obitelji ukoliko ne izvrše izazov) djeca ne uviđaju kako u svakom trenutku mogu reći „Ne, ja to ne želim, meni je to fuj.“. U suprotnom, izazov postaje igra života.

Prije online izazova, u „Istina ili izazov?“, također, se poticalo na neke oblike opasnog ponašanja. Na primjer, ukradi mami novac iz novčanika ili skoči s kata. Neki su odradili izazov, dok su drugi rekli da to ne žele. Međutim, djeca i mladi često zbog brojnih faktora podliježu utjecajima izazova – stvarnim ili online. Ponekad se radi o nedostatku samopoštovanja, vršnjačkom pritisku, manje kvalitetnim odnosima s obitelji, želji za prihvaćenošću i tome slično.

Stručnjaci koji se bave ovom tematikom nude brojne smjernice kako postupati u ovakvim trenucima (http://csi.hr/p/plavi%20kit). Nastoje ohrabriti odrasle i djecu da otvoreno razgovaraju o takvim temama te da zajednički grade kvalitetan odnos. Vrlo je važno podsjetiti na mogućnost izbora na koju mnogi često zaborave. Mogućnost izbora jedan je od najvrjednijih alata kojima raspolažemo. Sve što radimo temelji se na izboru – pojesti tabletu za pranje posuđa ili ne? No, prilikom donošenja bilo kakvog izbora imamo odgovornost prema samima sebi. Ponekad je stvarno teško oduprijeti se pritisku vršnjaka jer znamo što će drugi misliti o nama ako ne pojedemo žlicu cimeta – bit ću jadnica. Također, nije lako priznati mami da si se samoozljeđivala jer znaš da će mama poludjeti na tebe. A sve što želimo je biti prihvaćeni. No, put do prihvaćenosti popločen je zadovoljstvom samim sobom. Da bismo postali zadovoljni, trebamo biti sebi na prvom mjestu. Čak i kada donesemo krivu odluku, uvijek imamo izbor odustati i promijeniti ju. Uvijek se možemo obratiti nekome. Uvijek imamo mogućnosti.

Umjesto ispunjavanja tuđih izazova, pokušajmo slušati sebe. Par sekundi nam je dovoljno da razmislimo želimo li nešto ili ne, što dobivamo ili gubimo. Igra može biti zabavna, no moramo li se igrati svojim životima?

Ivin online kutak
stressful-day-office-young-businessman-holding-hands-his-face-while-sitting-desk-creative-office-stock-exchange-trading-forex-finance-graphic-concept_146671-15021
Doomscrolling

Provjeravanje negativnih vijesti dva sata prije spavanja neće zaustaviti pandemiju – ali može zaustaviti nas!