Iva_majka

Moja mama zna najbolje, a tvoja?

Piše: Iva Vidanec

Govoreći o sigurnosti na internetu, često čujemo upozorenja o brojnim prijetnjama – slanje i primanje pornografskih sadržaja, hakiranje u osobne račune, brojni virusi, online predatori i tako dalje. Svjesni smo kako je to dio naše realnosti i moramo se naučiti nositi s time. Imamo brojne stručne savjete što i kako raditi. Kao jedan od glavnih čimbenika sigurnosti na internetu ističe se graditi kvalitetan odnos između djeteta i roditelja. E sad, što to u stvarnosti znači?

Kao odgovor na svoje pitanje, ponudila bih vam svoj primjer.

Rođena sam u vrijeme kada računala nisu bila nepoznanica. Učili smo na informatici o računalima, o internetu, brojnim dostupnim aplikacijama. U to vrijeme, znala sam puno više o tim temama nego moji roditelji. Sjećam se upravo njih kada sam se prvi put ulogirala na MSN (onaj tko ne zna, treba mu biti žao). MSN je bio, u to vrijeme, jedan od glavnih načina kako komunicirati sa svojim prijateljima preko interneta. Sjeli smo za stol i tata je započeo razgovor sa mnom o tome, iako nije imao pojma o čemu se radi. Pitao me što je to MSN, za što on služi, što se sve može raditi tamo. Također, pitao me jesam li kreirala svoj račun i kako se zovem. Otvoreno smo razgovarali o mom nadimku kao i lozinci koju sam postavila. Iako tata nije proučavao znanstvenu literaturu i tražio stručne savjete, postupio je prirodno – bio je roditelj. Sada shvaćam da je već onda odrađen moj prvi razgovor o sigurnosti na internetu.

Jednako kao što su me roditelji učili da ne sjedim na hladnom betonu ili da ne ostavljam otvorenu cugu kada odlazim na wc u klubu (jer mi netko može ubaciti drogu u nju), tako su me učili da budem sigurna na internetu. No, kao i uvijek u životu, dogode se izazovi koji te testiraju.

Iako nam je jasno da Internet služi za brojne pogodnosti, kao što je pristup informacijama, glazbi i filmovima, meni je u to vrijeme Internet služio isključivo za jednu stvar – pristup chat sobama. Tako sam na satu informatike odlučila ulogirati se u chat sobu i dopisivati se s nepoznatim ljudima – jer zašto ne? Što mi se loše može dogoditi? Napravila sam svoj račun, kreirala lažnu email adresu, otvorila račun s lažnim podacima, osigurala se dobrom šifrom i počela se dopisivati s različitim ljudima. Ruku na srce, bilo je zanimljivih razgovora – upoznaš nekog (ili misliš da si ga upoznao), pričate o tome kako je prošao dan, koji su vaši interesi. No, bilo je i onih razgovora gdje osobe s druge strane ekrana nisu željele nevino dopisivanje. Tako sam ja, kao dvanaestogodišnja djevojka, primila upite o tome gdje živim, u koju školu idem, kako izgledam i ostala osobna pitanja. Naravno, govorila sam lažne podatke -da živim u Zagrebu i idem u školu koja je u kvartu (prethodno izguglano da ne ispadnem lažljivica). No, onda je došao upit za slikom. Mogu li ja njemu poslati svoju sliku? Činim mu se jako zabavna pa bi on htio povezati dojam o meni s mojom slikom. Zabavna, kažeš?

Ne mogu reći da mi takve riječi nisu laskale.  Imaš 12 godina, želiš biti prihvaćena, jako je zanimljivo to dopisivanje jer te nitko ne zna – možeš biti ono što želiš biti. Sviđam mu se, dopisujemo se stalno, odgovara mi na sva pitanja s interesom i sluša me. Pa hej, mora da stvarno misli da sam super cura!

Nakon što sam odbila poslati sliku, nije on navaljivao. Pomislim si ja, ok, normalan je dečko, možemo nastaviti pričati. Uskoro, zaprimila sam novi upit. Bi li se ja htjela naći s njim jer on me očajnički želi upoznati?

U tom sam trenutku kliknula na log out i isključila se s interneta.

Bez isprike, bez pozdrava, bez ičega.

Log out.

Mislim da je ovo bio početak moje sigurnosti na internetu.

Moram priznati da to nije bio prvi put da sam dobila takve upite – većina nas je, nećemo se lagati. Pogotovo tijekom kasnije srednje škole kada i upoznaš dečka negdje vani, sutradan se počnete dopisivati i on bi htio tvoju sliku. Naravno, ne sliku s osobne.

Ništa od toga.

Iskreno, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se ponašati i što očekivati.  Dok sam dolazila do svojih zaključaka i sazrijevala, u glavi su mi se vrtile riječi moje mame. Mama je uvijek govorila da pazim što radim i razmišljam o posljedicama. Zapamtila sam dva glavna pravila: 1. Nikad, ali nikad, nemoj dijeliti svoje podatke nepoznatim ljudima, a nekada ni onima koje misliš da poznaješ. 2. Štogod, ali štogod, da se dogodilo uvijek se mogu i trebam obratiti mami i tati.

Samo dva pravila. Čini se tako jednostavno poštivati, zar ne?

Mislim da poanta dobrog odnosa s roditeljima nije imati idealan odnos. Nijedan odnos nije idealan, niti bi trebao biti. Temelj dobrog odnosa s roditeljima je povjerenje. Ja sam znala da se mogu obratiti svojoj mami, koja je neumorno ponavljala tijekom ovih 20 godina da mi je upravo ona najbolja prijateljica koja će uvijek biti tu za mene. Znala sam da trebam prijaviti svome tati ako mi se nešto loše dogodilo jer sam znala da će mi pružiti podršku i pomoći pronaći način kako da riješimo meni nerješivu situaciju. Znala sam da mogu računati na njih.

Sumnjam da bih odbila pozive od nepoznatih ljudi da je moja mama meni izričito zabranila korištenje interneta. Sumnjam da bih znala osigurati svoje korisničke račune da nisam s tatom detaljno prolazila kroz postavke i mogućnosti računala te raznih aplikacija. Sumnjam da bih ostala sigurna da oni nisu bili sigurni u naš odnos.

Dragi roditelji, znamo da smo ponekad teški i da vam smeta što moramo tipkati na mobitelu dok smo na obiteljskom druženju. No, dopustite nam da vam objasnimo što to radimo i zašto. Dopustite nam da vas uključimo u naš svijet kao naše partnere, a ne kao neprijatelje koji nas žele odvesti kući, a tek smo došli u parkić s najboljim ljuljama ikad. Možda se naše igralište promijenilo, ali vi ćete uvijek biti ključni partneri za dobru igru!

Ivin online kutak
stressful-day-office-young-businessman-holding-hands-his-face-while-sitting-desk-creative-office-stock-exchange-trading-forex-finance-graphic-concept_146671-15021
Doomscrolling

Provjeravanje negativnih vijesti dva sata prije spavanja neće zaustaviti pandemiju – ali može zaustaviti nas!