Kada stanemo na loptu, koliko prijatelja ustvari imamo? Jednog, pet ili možda 25? Možemo li za sve te ljude reći da su nam uistinu prijatelji?

U razgovoru s nešto mlađim generacijama, često sam čula ovaj dvoznamenkasti broj. Malo sam ostala šokirana jer mi iskustvo govori kako je izrazito teško održavati toliko veliki broj kvalitetnih odnosa. Uslijedilo je pitanje o tome što oni podrazumijevaju za termin prijatelja. Čula sam odgovore kao što su: osoba s kojom se dopisujem, koja mi like-a objave, koja mi šalje srca. Neki su od njih rekli da su prijatelji osobe koje ih slušaju, koje im pomažu, s kojima se vole družiti, s kojima im je ugodno. Iznad glave mi je veliki upitnik – znaju li današnje generacije koje su karakteristike kvalitetnih prijateljstava i grade li ih uopće?

Znanstvena istraživanja, koja su se bavila ovom tematikom, ističu kako se kvaliteta prijateljstva odnosi na doživljenu bliskost, povjerenje i razumijevanje između prijatelja. Nekoliko je studija uspoređivalo kvalitetu online i offline prijateljstava. Rezultati nisu usuglašeni. Postoje podaci koji pokazuju kako su offline prijateljstva kvalitetnija, no s druge strane neka istraživanja ističu kako nije važno je li prijateljstvo u online ili offline okruženju, nego način na koje se ono održava. To znači da na kvalitetu prijateljstava koje imamo utječe o čemu mi s prijateljima pričamo, koliko i kada se s njima družimo, koliko im vjerujemo te dijele li se informacije obostrano u takvim odnosima.

Društvene su nam mreže omogućile da komuniciramo s našim prijateljima prije nastave, tijekom nastave, nakon nastave – u prevedenom uvijek. Omogućili su nam instant slanje fotografija, videa. U sekundi se prenesu jako važne informacije. Umjesto da čekam petak i večernju kavu, odmah natipkam poruku i pošaljem legici što mi se dogodilo. Mogu reći da mi je takav stil života olakšao i ubržao komunikaciju.

Nerijetko možemo čuti starije osobe kako komentiraju današnje mlade. Današnji mladi samo tipkaju. No, normalno je da tipkaju. Prije nekoliko desetaka godina vodili su se višesatni razgovori preko telefona. I tada je to bilo čudno starijim generacijama. Danas je korištenje društvenih mreža način ostvarivanja i održavanja odnosa. Postoje prednosti i nedostaci takvog načina, dakako.

Prijateljstvo je odnos u kojemu dvije osobe osjećaju međusobnu bliskost, želju za provođenjem vremena zajedno te, iznimno važan dio, javlja se povjerenje. Često je preduvjet ovakvim karakteristikama fizička blizina s drugom osobom. Pokazalo se da većina prijatelja koje imamo jesu ustvari nama geografski blizu. Dakle, žive u našim naseljima, idu u istu školu, žive u istom gradu. No, kako su tehnologije napredovale i omogućile kontakt s ljudima koji nisu nužno geografski blizu, jasno je da geografska blizina nije nužan preduvjet za održavanje prijateljstva. Nadalje, druga karakteristika je sličnost koju smatramo da dijelimo s našim prijateljima. Dijeljenje sličnih interesa i stavova omogućuje zbližavanje s drugom osobom. No, javlje se pitanje je li to moguće putem društvenih mreža? Najčešći oblik komunikacije je ustvari slanje poruka čime se ne prenose sve informacije u komunikaciji. Ne znam jeste li znali, ali najviše se informacija o poruci koju želimo prenijeti sugovorniku ustvari šalje neverbalnim putem. Ako nemamo neverbalnu komunikaciju (pokreti tijeli, mimika lica, geste i slično), možemo li prenijeti poruku u cijelosti? Možemo li se zbližiti s drugom osobom u online svijetu?

Da, moguće je. Pokazalo se da su kvalitetna prijateljstva ona koja se održavaju na načine koji omogućuju razmjenu neverbalnih informacija – slanje fotografija, videozapisa ili sastanci licem u lice. To što se dopisujemo s našim prijateljima ne mora nužno štetiti našem odnosu, štoviše, može doprinijeti.

S druge strane, postoje mane online održavanja prijateljstva. Evo jedan primjer. Sjednemo u kafić i okrenemo se oko sebe i vidimo mlade kako tipkaju. Ne razgovaraju uopće. Očigledan je manjak kontakta uživo. Također, često su naše online aktivnosti usmjere na objavljivanje sadržaja koji će nam drugi like-ati, ponekad nauštrb offline druženja. Nekoliko sam puta doživjela kako je važnije uslikati dobru fotografiju kako bismo ju mogli objaviti na Instagram, nego proživjeti izlet s prijateljima. Važnije je dobiti like, nego stvoriti uspomenu.

Dosta je ljudi mišljenja da dopisivanje putem društvenih mreža, na primjer, ograničava njihove društvene odnose. No, istraživanja koja su u skladu s takvim pretpostavkama rađena su u vrijeme kada su društvene mreže tek postajale aktualne. Danas, kada je cijelo društvo prosječne mlade osobe aktivno na društvenim mrežama, online komunikacija postaje noviji oblik socijalizacije i održavanja odnosa. Usprkos tome, ponekad mi se čini da zaboravljamo uživati u ljudima i događajima oko nas. Moguće je da se današnje verzije prijateljstva preklapaju s ulogama pratitelja na društvenim mrežama. Međutim, naša je odgovornost kako ćemo tretirati svoje prijatelje – kao prijatelje ili pratitelje?