Društvene su mreže odličan prostor za izražavanje vlastitog mišljenja o nekoj temi. Ukoliko primijetimo nepravdu, objavimo status u kojem oštro kritiziramo neki događaj. Ukoliko nam se ne sviđaju postupci drugih ljudi, možemo objaviti fotografiju na kojoj javnosti dajemo do znanja što mislimo o takvim postupcima. Također, vrlo jednostavno možemo podijeliti mišljenja drugih koja nam se sviđaju. Svakodnevno klikamo na Facebooku, Instagramu ili drugim društvenim mrežama i označujemo sadržaje koji nam se sviđaju ili ljude s kojima dijelimo mišljenje i stavove. Nekad se dogodi da nam u novostima iskoči slika koja zagovara u potpunosti suprotan stav od našeg. Sigurno vam se znalo dogoditi da, kada vidite neku objavu, pomislite „Ajme, što je ovo? Zašto ja još uvijek imam ovakve ljude na svojim profilima?“. Nakon nezadovoljstva objavama koje viđamo i suprotnim stavovima, počnemo uklanjati ljude sa svojih lista prijatelja. Na taj način stvaramo svoj privatni balončić, tj. balončić u kojem svi mislimo isto – okruženi onim sadržajima koji su u skladu s nama. U tom se balonu javlja osjećaj zadovoljstva jer gledamo objave koje su krojene po nama.

Nesvjesni onoga što činimo, brisanjem ljudi sa svojih lista prijatelja ili uklanjanjem oprečnih sadržaja osnažujemo svoj istomišljenički balon u koji ne dopiru druge informacije. Iako smo djelomično krivi za naše istomišljeničke novosti – nije u potpunosti samo naša krivica. Baloni društvenih mreža nastaju na dva načina. Tako što ih korisnici samostalno kreiraju (gore naveden primjer) i kao rezultat algoritama koji su digitalno uvjetovani te van naše kontrole. Evo i kako to funkcionira!

Svatko od nas sudjeluje u kreiranju svoje okoline, kako offline, tako i online verzije. Prirodno, ljudi imaju sklonost okružiti se ljudima s kojima dijele ista mišljenja, stavove i sklonosti. Kada se susretnemo s oprečnim stajalištima, u nama se jave neugodna iskustva. Kako bismo izbjegli neugodna, a povećali pozitivna iskustva, nastojimo , npr., ukloniti sadržaje suprotne našima i kreirati svoj privatni balon informacija.

Osim ljudskog faktora, u igru ulaze i filteri društvenih mreža. Ono što se nalazi u našem online okruženju ovisit će o tome tko smo mi i što radimo na internetu. No, često mi ne primijetimo koje su se informacije filtrirale i nadodale/izbacile. Serviranje personaliziranih informacija radi po principu algoritama koje koriste online divovi – Google, Facebook, Twitter. Algoritmi su u svojoj osnovi kompleksni kako prosječan čovjek ne bi mogao utjecati na njih. Jedan od načina na koji oni djeluju su reklame i oglasi koji nam se nude. Prikupljaju se informacije o nama kako bi nam se servirala najbolja moguća informacija. No, ne smijemo zaboraviti da takvih algoritmi prikupljaju ono što im mi kažemo, namjerno ili slučajno. Svaki naš like odaje neku informaciju o nama. Ako sam uguglala stranicu s haljinama, pogodite koja će mi se reklama pojaviti na Facebooku?

(Mali test: Kliknite na Postavke na Facebooku, odite na izbornik Oglasi i tamo se nalaze kategorije o vama i vašim interesima. Na popisu se nalazi lista podataka koje su društvene mreže prikupile o vama. Imate što i vidjeti, zar ne?)

Realnost je takva da nas sve platforme kontinuirano hrane sadržajem koji je u skladu s našim interesima, mišljenjima i sustavima vjerovanja. Oni su u mogućnosti uzeti naša pretraživanja ili objave i nahraniti nas nazad s našim mišljenjem, ali objavljenim kod drugih korisnika društvenih mreža. I tako se stvara osjećaj da svi na društvenoj mreži imaju jednako mišljenje. Mislimo li svi, ustvari, isto ili živimo u savršenom ružičastom balončiću?

U čemu je problem?

1. Javlja se precjenjivanje slaganja s našom perspektivom. Može nastati krivi zaključak o tome da više ljudi podržava naše stajalište, nego što je u stvarnosti, tzv. efekt lažnog konsenzusa. Sukladno tome, dolazi do okruživanja ljudima koji misle slično kao i mi, tj. do stvaranja svojevrsnog balona u koji ne ulaze informacije i stavovi koji se kose s našim svjetonazorom. Ta tendencija može dovesti i do precjenjivanja podrške za naše vrijednosti, stavove i uvjerenja. Na primjer – ako je gradivo za neki ispit nama bilo lako, teško nam je shvatiti kako za nekoga drugoga isto gradivo može biti vrlo teško.
2. Empatija za druge opada. Kada podijelimo mišljenja na „naša“ i „njihova“, javlja se i različita razina empatije. Tako, pak, ukoliko druga strana doživljava neke neugodne osjećaje ili stanja, kod nas će se javiti manja razina empatije nego što bi bilo u slučaju da netko s „naše“ strane doživljava isto. Grubo rečeno, jačanje naših stavova zahlađuje način doživljavanja drugih.
3. Smanjuje se autentičan dijalog i razmjena istine. Jačanje trenutnih osjećaja i misli vodi do ugodnih osjećaja. No, onda se javljaju poteškoće u slušanju i raspravljanju o tuđem mišljenju s ciljem rješavanja većih problema.

Osim toga, u pitanje možemo dovesti i našu tolerancija kojom se svi toliko hvalimo. S obzirom na sve rečeno, jesmo li stvarno tolerantni prema različitostima ili tolerancijom nazivamo prihvaćanje našeg mišljenja izrečenog tuđim riječima?

Kako se suočiti s balonima?

Iako ne možemo puno učiniti po pitanju algoritama, možemo učiniti nekoliko koraka kako bismo rasprsnuli taj balon ili makar dopustili drugima da uđu unutra.

1. Prilagoditi filtere koji su pod našom kontrolom. Od velike pomoći može biti traženje objava s različitim stajalištima ili usmjeravanje na dva različita izvora informacija. Takav pristup nudi usvajanje objektivnije perspektive.
2. Nemojte obrisati osobe s kojima se ne slažete u mišljenju. Čak i kada niste u interakciji s poznanicima suprotnog mišljenja, izlaganje sebe različitim mišljenjima vodi do prevencije precjenjivanja zastupljenosti vašeg mišljenja.
3. Aktivno uključivanje u raspravu gdje su prisutna oprečna mišljenja. Bilo bi korisno moći ući u raspravu s osobom koju poštujete, koja je informirana te ima oprečno stajalište od vašeg. Takva bi nam interakcija mogla pomoći u otkrivanju i razumijevanju prikrivenih pristranosti koje imamo.
4. Prisustvovanje lokalnim debatama, forumima. Iako su takve aktivnosti rijetke, prisustvovanje takvim lokalnim događajima moglo bi potaknuti interakciju s ljudima koji u realnom vremenu otvaraju vrata autentičnog dijaloga i novih perspektiva. Uvijek je dobra opcija ići s namjerom slušanja, umjesto svađanja i prepiranja.

Prirodna je sklonost ljudi tražiti sebi slične, a isto vrijedi i za objave u online svijetu. Na takvu nas sklonost potiče osjećaj ugode i zadovoljstva kada pročitamo tuđu objavu s kojom se slažemo. Javi se misao – Aha, i drugi misle kao ja! Suprotno, kada ugledamo oprečna mišljenja u novostima, javlja se psihološka nelagoda. No, izoliranje od različitosti može voditi do nerealne stvarnosti. Stoga, nije loše zapitati se – jesmo li (ne)realni?

Preuzeto s : https://www.nbcnews.com/better/lifestyle/problem-social-media-reinforcement-bubbles-what-you-can-do-about-ncna1063896?fbclid=IwAR3-Y4ZCn0vWu28UV7lm9Iw-0PajNlmlmILaMlyiIug9f13rUWzrJsCuKJ0