Na roditeljima je velika odgovornost prilagođavanja obiteljskog života u online okruženju. Potrebno je stvoriti dom u kojem djeca mogu sigurno i produktivno koristiti medije. Moderne su aplikacije omogućile brojne prednosti upravo roditeljima. Tako je, pak, sada moguće spojiti uređaj roditelja s uređajem djeteta te upravljati i nadgledati kako njihovo dijete koristi internet. No, u današnje vrijeme dijete neće koristiti samo mobitel kako bi pristupilo internetu ili bilo u kontaktu s prijateljima. Djeca i mladi pristupaju željenim sadržajima putem nekoliko uređaja – mobiteli, tableti, računala, igrače konzole. Stoga, postavlja se pitanje – kako osigurati da je glas roditelja autoritet koji vodi djecu prema korisnim i sigurnim sadržajima, a udaljava od rizičnih i štetnih sadržaja?

Roditelji mogu instalirati filtere i aplikacije koje nadgledaju i prate povijest pretraživanja. Međutim, takve mjere, bez otvorene komunikacije i povjerenja, ne osiguravaju privatnost djeteta niti doprinose izgradnji odnosa između roditelja i djeteta. U konačnici, osim korištenja takvih „krutih“ regulatornih alata, roditelji trebaju svojoj djeci usaditi trajne vrijednosti, razvijati kritičko mišljenje i prepoznavanje neprimjerenih sadržaja koje će se aktivirati djetetu kada se susretne s online iskustvom koje im može biti problematično ili zbunjujuće. Može se zaključiti da promjenom tehnologija dolazi do sve rastućih i različitih potreba djeteta, a roditeljeva je uloga biti u korak sa svime!

Kako se interakcija djece premješta s offline mjesta na online platforme, roditelji moraju činiti isto, također. Kako bi razumijeli navike djece, potrebno je da roditelji razumiju što to njihovu djecu privlači i održava na društvenim mrežama te koje uloge imaju mediji u interakciji s vršnjacima.

Vrijeme za međusobnu komunikaciju postalo je bezvremensko zbog mogućnosti stupanja u kontakt s drugim osobama bilo kada i bilo gdje. Kada završimo razgovor preko telefona, imamo osjećaj da više nismo u komunikaciji. No, u online svijetu granice između povezanosti i nepovezanosti sve je manje jasna. Iako ostavimo mobitel sa strane, on zvoni svaki put kada dobijemo novu poruku. Iako nemamo namjeru komunicirati, netko drugi komunicira s nama.

Uloga roditelja nije važna samo tijekom komunikacije s djetetom već i nakon nje. Ona nastavlja postojati neovisno o rasporedima i obavezama svakodnevnog života. Čak i kada je dijete u školi, roditelj uvijek ima uključen mobitel kako bi mogao zaprimiti poziv nastavnice ili djeteta. Današnji roditelji primaju poruke ili videopozive iz škole kada se radi o ponašanju njihove djece. Također, roditeljima se šalju e-mailovi kako bi ih se podsjetilo na različite školske obaveze. Nakon što dijete ode spavati, roditelj se počinje baviti svojim obavezama. No, i te obaveze često uključuju organiziranje aktivnosti svoje djece. Čak i kada dijete počne studirati, roditelji su i dalje aktivni dionici jer sudjeluju u njihovim životima iako su možda udaljeni.

Danas su roditelji povezani sa svojom djecom brojnim digitalnim mrežama koje omogućuju i oblikuju komunikaciju s njima. Ponekad je teško održavati komunikaciju uživo pa se okrećemo jednostavnijim i bržim načinima. No, ne smijemo zaboraviti da emoji srca ne može zamijeniti otvorenu i podržavajuću komunikaciju. Najsnažniji temelj kvalitetnog odnosa upravo je komunikacija, a online svijet samo je još jedan od alata kojima se taj odnos može osnaživati.

Literatura: Digital Parenting: The Challenges for Families in the Digital Age.