Žrtve online predatora pet puta su češće djevojčice nego dječaci pri čemu su većinom „predatori“ muškarci. Rijetko koriste silu, već nagovaranje i potkupljivanje. Odrasli „predatori“ upoznaju djecu na različite načine. Tako, primjerice, pronalaze osobne podatke djece na njihovim korisničkim profilima na najrazličitijim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. „Predatori“ znaju tražiti od djece, koju upoznaju na društvenim internet stranicama ili stranicama s online igrama, da ih dodaju na svoju listu prijatelja, kako bi tada mogli imati pristup većem broju djece. Nakon upoznavanja djece na javno dostupnim Internet servisima, „predatori“ potiču djecu da druženje nastave kroz sredstva komunikacije koja pružaju veću privatnost: slanjem SMS-a ili telefonskim razgovorima, odnosno, korištenjem aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte. Tijekom nekoliko mjeseci „predatori“ rade na uspostavi odnosa i povjerenja s djetetom, a tek nakon što uspostave odnos zahtijevaju od njih određenu fotografiju, videozapis ili susret u živo, a nerijetko pri tome koriste fotografije i videozapise druge djece.

Vrbovana djeca ne osjećaju se kao žrtve seksualnog iskorištavanja jer je počinitelj u procesu vrbovanja uvijek pažljiv, brižan, zainteresiran za dijete, koristi svoj položaj da u potpunosti pridobije djetetovu pažnju. Jednom kada zadobiju povjerenje, žrtvu izolira od obitelji kako bi je učinio ovisnom o njemu. Koristi moć i kontrolu kako bi dijete vjerovalo da nema izbora, nego činiti ono što mu on kaže. Tijekom vrbovanja počinitelj unosi i pojam „tajne“ kako bi plašio i kontrolirao dijete. Ponekad ucjenjuje dijete, razvija mu osjećaj krivnje kako bi ga zaustavio da se nekome povjeri.

Kao posljedice online vrbovanja mogu proizaći rizici za nestankom i trgovinom djece. Razlozi mogu biti brojni – ucjena predatora, izgrađena lažna bliskost i povjerenje s predatorom, osjećaj krivnje ili sram ukoliko je dijete podijelilo svoje eksplicitne sadržaje ili osobne podatke, oblik strategije suočavanja s problematičnom situacijom i sl. Motivacija bježanja je najčešće povezana s visokom razinom stresa i frustracije za dijete koju ono bijegom pokušava razriješiti. Djeca napuštaju dom kada se u njemu osjećaju nesigurni, nevoljeni, kada su tužni ili osjećaju da ih roditelji ne razumiju i da im nisu važni. Ponekada odlaze iz straha od kazne, što ukazuje na odnos nepovjerenja u roditelje. Neovisno o motivaciji, važno je imati na umu da bježanje djeteta od kuće predstavlja rizično ponašanje za samo dijete jer za vrijeme bijega nije pod nadzorom roditelja/skrbnika te postoji mogućnost da će za vrijeme bijega „upasti“ u još veće probleme. Bijegom djeca i mladi ponekad žele skrenuti pažnju na činjenicu da se u pozadini kriju veći problemi te da jedan mladi život ne ide dobrim putem.

Prema trenutnim podacima, u Hrvatskoj je trenutno prijavljeno 38 nestale djece, od kojih je 9 u Osječko-baranjskoj županiji. Često se mogu čuti komentari kako se nestanci djece događaju u drugim zemljama, no ovakvi podaci upućuju upravo suprotno. Ono što Vi kao roditelji, učitelji, odgajatelji možete učiniti jest pokazati razumijevanje, graditi dobar odnos te kroz otvorenu i iskrenu komunikaciju razvijati osjećaj sigurnosti i povjerenja kod djeteta. Također, pružite djetetu potporu u njegovim interesima i hobijima koje ima, upoznajte njegove prijatelje – one uživo, ali i one u online svijetu. Dopustite djetetu da vas nauči najnovijim online trendovima i ponudite se da zajedno provoditi vrijeme online u kojem ćete oboje uživati. Otvorena komunikacija i povjerenje mogu potaknuti dijete da se otvori i govori o svojim neugodnim iskustvima, a samim time prevenira nepoželjne posljedice, poput bjegova.

Pozivom na besplatni telefonski broj 116 000 možete razgovarati s djelatnicima Centra za nestalu i zlostavljanu djecu koji su osposobljeni za pružanje pomoći i podrške za problematiku nestanaka djece. Naši će djelatnici zajedno s vama tražiti rješenje koje može biti učinkovitije, nego strategija bijega. Zapamti – od bježanja iz kuće ili doma, ima puno bolji izbora!