Često čujemo kako živimo u hiperpovezanom svijetu – povezani smo s ljudima vrlo jednostavno, samo jednim klikom na dohvat ruke. Međutim, čak sa velikim brojem kontakta koji su nam na „raspolaganju“ možemo se osjećati usamljeno. Porast usamljenosti, a pogotovo usamljenosti djece i mladih, zabilježen je u zemljama Europske unije, uključujući i Hrvatsku. Prema istraživanjima, u posljednjih 17 godina, vrijeme koje provodimo s prijateljima smanjilo se na 20 sati mjesečno, dok se u Velikoj Britaniji bilježi porast kronično usamljenih osoba – osoba koje se često ili vrlo često osjećaju usamljenima. Usamljenost djece i mladih do 2012. godine bila je relativno stabilna, međutim od tada se bilježi njen rast. Zanimljivo je primijetiti da je to vrijeme također vrijeme širenja pametnih telefona među djecom i mladima. Mnoga istraživanja upućuju na to da su mladi danas sve više prisutni na društvenim mrežama, međutim istovremeno je njihova usamljenost sve veća.
Što je usamljenost i zbog čega su je počeli nazivati pandemijom?
Prije same definicije usamljenosti i njenih posljedica, vrlo je važno razlikovati usamljenost od samoće.
Samoća odnosno biti sam je stanje koje ne mora nužno biti negativno. Osoba koja je fizički odvojena od ljudi ne mora osjećati usamljenost ako ima ispunjen unutarnji svijet. Samoću možemo odabrati iz raznih razloga: kako bismo nešto stvarali, kako bismo se odmorili, kako bismo provjerili kako smo, što nas muči, sa čime smo zadovoljni. Suvremeno doba je prepuno podražaja, buke, informacija pa je samoća ponekad i potrebna.
Za razliku od samoće, temelj usamljenosti je subjektivno iskustvo i doživljaj slabe povezanosti s drugim ljudima, bez obzira na to što je osoba okružena većih brojem ljudi. Usamljenost je stanje u kojem pojedinac ne uspijeva ostvariti dovoljnu ili zadovoljavajuću razinu kontakata s drugim ljudima, unatoč želji da ih ostvari. Kod usamljenosti je značajno koliko je osoba zadovoljna odnosima i interakcijama s drugima koje ima.
Usamljenost je praćena osjećajima tuge, snižene energije, praznine, beznađa, anksioznosti, srdžbe, dok se kod mladih osoba često prepoznaje i u osjećaju nedovoljnog razumijevanja ili podrške, izoliranosti od vršnjaka i obitelji, neshvaćanja roditelja i slično.
Kao moguće uzroke porasta usamljenosti kod djece i mladih, ali i kod odraslih osoba, mnogi autori navode tehnološke promjene, urbanizaciju, ubrzani stil života, promjene u obiteljskoj strukturi te individualizaciju.
Tehnologija je značajno preoblikovala način funkcioniranja suvremenog čovjeka, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Za puno stvari danas, čovjeku ne trebaju drugi – to mjesto vješto i efikasno zauzima tehnologija. Hranu možemo naručiti preko tehnologije, a tehnologija nas može i zabavljati dok jedemo. S prijateljima razmjenjujemo poruke i družimo se uz virtualne kave. Međutim, virtualne zajednice i online svijet ne mogu pojedincu zadovoljiti potrebu za pripadanjem i zajedništvom koje ostvaruje kroz odnose i susret uživo.
Problematična upotreba interneta ima značajan utjecaj na socijalizaciju i razvijanje socijalnih vještina općenito te može dovesti do pojave zanemarivanja socijalnih kontakata. Upravo iz tih razloga kao i drugih potencijalnih rizika, djeca i mladi moraju se voditi i kroz online svijet. Usamljeno dijete osjeća nedostatak bliskosti u odnosima, kako s drugima tako i samo sa sobom pa je bitno da roditelji shvate važnost neposredne i empatijske komunikacije sa svojom djecom. Usamljeno dijete može vrlo lako postati meta predatorima u online okruženju i zbog toga je jako važno da su roditelji prisutni i zainteresirani za online svijet svoje djece.
Mogući znakovi usamljenosti kod djece
- dijete sve više vremena provodi samo
- neproporcionalno vrijeme na internetu u odnosu na druženje
- ograničene interakcije s prijateljima
- promjene u ponašanju (agresivno i impulzivno ponašanje; neprimjerene emocionalne reakcije; poteškoće s učenjem…)
Što roditelji mogu učiniti?
- odvojite vrijeme za druženje s djetetom daleko od tehnologije ili društvenih mreža
- prakticirajte zdrave društvene veze – zajedničko druženje, redoviti kontakt sa širom obitelji, prijateljima i susjedima
- potičite zdravu povezanost s vršnjacima podržavajući i pojedinačna prijateljstva, ali i sudjelovanje u aktivnostima kao što su volontiranje, sport i društvene aktivnosti
- obratite pozornost na to kako djeca i mladi provode vrijeme na internetu; odgodite dob u kojoj se djeca uključuju na društvene mreže i medijske platforme te im ograničite vrijeme koje provode uz ekrane. O preporučenom vremenu ispred ekrana možete više pročitati na linku
- redovito razgovarajte s djecom kako biste razumjeli bore li se s usamljenošću ili izolacijom, dajte im priliku da iskažu svoje osjećaje
- koristite tehnologiju zajedno, npr. zajedničko igranje videoigara; istraživanje s ciljem razvijanja digitalne dobrobiti i kritičkog mišljenja
- budite prisutni i zainteresirani za njihov online svijet;
- izradite Obiteljski ugovor.
Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji Internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra dostupnoj na broju 0800 606 606, svaki radni dan od 08:00 do 16:00 sati.
