Društvene su mreže postale odlično mjesto za sadfishing. Tako, na primjer, ako novi album popularnog pjevača nije privukao dovoljno publike, dijele se informacije o vlastitim problemima – ponajviše o psihičkim problemima. Najčešće se takve objave odnose na emocionalne dvojbe u kojima publika sudjeluje u „rješavanju“ problema i pružanju potpore. Već su i učenici nižih razreda osnovne škole primijetili kako statusi o emocionalnim stanjima donose više like-ova i komentara. No, navode kako dolazi i do neželjenih reakcija. Može li javno objavljivanje svojih problema biti štetno?

Problem se javlja kada takvo „pecanje“ postane očito. Ukoliko osoba objavi status vezan uz svoje osobne probleme, a publika ne odgovara na željen utješan način već postane agresivna, može doći do pogoršavanja trenutnih stanja. Tada, osim što osoba ne dobije potporu, postane još neugodnije raspoložena i osjeća se odbačenom. Negativne se reakcije publike mogu javiti kada shvate da osoba samo privlači pažnju. Nerijetko možemo vidjeti komentare kao što je „Ima ljudi kojima stvarno trebaju pomoć, ne glumi.“ Dolazi do online zlostavljanja koje isto tako može preći u zlostavljanje u stvarnosti. Kao posljedice mogu biti sniženo samopoštovanje, sram, neugoda, depresivnost i povlačenje u sebe. Budući da se najčešće radi o populaciji adolescenata, koji se nalaze u vrlo burnom i emocionalno nabijenom razvojnom periodu, takvi događaji mogu voditi do ozbiljnih posljedica kao što su suicidalne ideje ili pokušaji. Nije više bezazleno kako se čini, zar ne?

Također, postoje i druge opasnosti. Na primjer, često se ljudi povezuju jer dijele ista iskustva. Tako, pak, kada se ponudi utjeha osobi koja se osjeća tužno i beznadno, može doći do povezivanja. Započinju se učestali razgovori te se gradi odnos. Umjesto da upecaju pažnju i pomoć, djeca i mladi mogu biti upecani u mrežu online predatora. Osim navedenog, sadfishing se može koristiti i u svrhe marketinga. Popularna osoba može istaknuti svoje probleme s osjetljivom kožom i za par dana objaviti najnoviji puder koji joj je u tome pomogao. Slučajnost ili ne?

I onda se nalazimo u situaciji gdje emocionalni problemi postaju sredstvo za postizanje višeg cilja omalovažavajući njihovu ozbiljnost. Zauzvrat, brojne kampanje vode inicijative za osvještavanje važnosti psihičkog zdravlja kao i brige o njemu. Ističu da nam psihičko zdravlje treba biti prioritet te da nas ne treba biti sramota govoriti o tome. Ukoliko imamo problema, postoje stručnjaci koji su obučeni za pružanje pomoći i podrške. Stoga, trebali bismo se zapitati pomažemo li ili odmažemo sebi koristeći sadfishing metode?

Iako ovakav način može voditi do utjehe, neupitno je da može voditi neželjenim posljedicama po psihičko stanje osobe. Osim što trebamo brinuti za sigurnosne postavke, objavljivanje osobnih informacija jedne su od najvrjednijih podataka koje imamo. Dobro trebamo paziti kome ih dijelimo i što druge osobe mogu napraviti s tim informacijama. Moguće je da mi imamo dobre sigurnosne postavke, no ne možemo garantirati da i osobe s naše liste prijatelja imaju isto. Preko tih kanala mogu procuriti naše osobne informacije i doći u krive ruke. Kao što vodimo računa kome što govorimo u stvarnom životu, trebali bismo još više razmisliti što postavljamo na društvene mreže. Stoga, dvaput razmisli, ali jednom klikni!