Autoritativni stil

Roditelji koji pripadaju ovoj kategoriji topli su, pažljivi, strpljivi i osjetljivi na potrebe djeteta. Imaju razumne zahtjeve koje dosljedno provode i objašnjavaju svojoj djeci. Također, dopuštaju djeci da donose odluke u skladu s razvojnom spremnošću i samostalnošću. Ukoliko se roditelj i dijete ne slažu, koriste strategije kompromisa. Autoritativni roditelji potiču svoju djecu da izražavaju misli, osjećaje i želje te ih poštuju.

Autoritarni stil

Iako naziva sličnog autoritativnom stilu, bitno se razlikuje. U odnosu na toplinu autoritativnog stila, autoritarni stil karakteriziraju hladni i odbacujući roditelji koji često omalovažavaju svoje dijete. Autoritarni roditelji postavljaju brojne zahtjeve svojoj djeci prisiljavajući ih na poslušnost vikanjem, naređivanjem i kritiziranje. Umjesto kompromisnog rješavanja problema, roditelji ovog odgojnog stila rijetko slušaju mišljenje svoje djece te donose odluke umjesto njih. Također, može se reći kako autoritarni roditelji uskraćuju ljubav, nastoje psihološki kontrolirati i zadirati u individualnost djeteta.

Permisivni stil

Slično kao autoritarni, permisivni su roditelji topli, no pretjerano popustljivi ili neuključeni u živote svoje djece. Ne postavljaju zahtjeve svoje djeci, a ako ih postavljaju, vrlo ih je malo. Dopuštaju svojoj djeci da donose odluke prije nego što su za njih razvojno spremna.

Indiferentni stil

Roditelji skloni indiferentnom stilu emocionalno su neuključeni i povučeni u odnosu s djetetom. Jednako kao i permisivni, ne postavljaju kontrolu nad aktivnostima svoga djeteta. Također, ravnodušni su prema njegovom donošenju odluka i njegovim mišljenjima.

Koji odgojni stil najbolje funkcionira?

Većina se roditelja kreće između ovih stilova ovisno o situacijama. No, nije iznenađujuće da stručnjaci smatraju kako je najučinkovitiji autoritativni stil roditeljstva. Pokazalo se kako će djeca roditelja koji pružaju pozitivnu podršku i imaju visoka očekivanja, uz omogućavanje prilika za isprobavanje novih izazova, vjerojatnije biti samouvjerenija i motiviranija s dobrim vještinama kritičkog mišljenja u odnosu na ostale. Postavljanje jasnih i dosljednih ograničenja uz objašnjavanje pravila potiče društvenu odgovornost, asertivnost i samoregulaciju kod djece.

Autoritativni roditelji postavljaju pred svoje dijete zahtjeve koji su u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima i mogućnošću preuzimanja odgovornosti za svoje ponašanje. Na taj se način potiče doživljaj kompetentnosti i samostalnosti djeteta. Zauzvrat, takvi doživljaji potpomažu samopoštovanju, kognitivnim sposobnostima te emocionalnoj zrelosti.

Povezanost roditeljskih stilova s online svijetom

Može se činiti kako su zabrane i ograničenja jedini način za nadgledanje djeteta u bespućima online svijetu, no pravila su u potpunosti jednaka kao i u stvarnosti.

Kad smo mali, roditelji nas uče kako prelaziti cestu. Uvijek moramo potražiti pješački prijelaz i prelazimo tek kada se upali zeleno svjetlo na semaforu. Mama i tata izričito su naglasili kako je vrlo opasno prelaziti cestu ukoliko je upaljeno crveno svjetlo. Također, obavezno moramo pogledati lijevo i desno ako na prijelazu nema semafora kako bismo bili sigurni. Nakon što nekoliko puta zajedno prijeđemo pješački prijelaz, roditelji nas puštaju da samostalno koračamo svojim životnim cestama. Ne idu svaki put s nama, no njihov glas uvijek čujemo!

Isto vrijedi i za online svijet. Sva pravila ponašanja i sigurnosti koja vrijede u offline svijetu, trebaju vrijediti i u online svijetu. Djecu se treba naučiti da budu samostalna na internetu, ali im osvijestiti moguće opasnosti i rizike ukoliko se susretnu s „crvenim svjetlima“. Opasne situacije mogu biti zastrašujuće djeci, stoga je potrebno pružati podršku i razumijevanje kako bi se dijete osjećalo ugodno govoriti o svojim problemima. Ako se ne obrate roditeljima, kome će?

Pratiti aktivnosti djece na različitim životnim frontama nije jednostavna stvar. Pogotovo kada se u paket ubroji i sve veća online aktivnost. Iako se zabrane čine kao jednostavnije i brže rješenje, dugotrajno su one iscrpljujuće po roditelje. Umjesto toga, pokušajte sljedeće:

• Otvoreno komunicirajte! Razgovarajte o tome s kim vaše dijete razgovara u online svijetu (razredni kolege, prijatelji iz naselja ili netko treći)? Koje su online aktivnosti vašeg djeteta? Koja online mjesta posjećuje? Koliko vremena dijete provodi za malim ekranima?
• Budite dosljedni! Jednom kada započnete razgovore o online aktivnostima, održavajte ih! Ove teme možete otvoriti dok se vozite prema trgovačkom centru, školi ili dok čekate u redu za blagajnu!
• Vjerujte u sebe! Nije lako biti digitalni roditelj, no morate vjerovati kako vi to možete! Čak i ako ste nesigurni oko najnovijih aplikacija i trendova, sjetite se da ni vaši roditelji nisu znali za poznate pjevače koje ste vi slušali! Vremena se mijenjaju, ali principi roditeljstva ostaju isti!
• Potražite podršku! Kada vam se jave nedoumice, potražite pomoć drugih roditelja koji su se susreli sa sličnim situacijama! Prisjetite se rasprave o tome treba li beba spavati na trbuhu? Ili na leđima? Zajednica roditelja i skrbnika s godinama iskustva može biti odličan izvor odgovora za vaša pitanja! Takve zajednice možete pronaći u online svijetu. Pridružite se različitim grupama i započnite razgovor! Također, uvijek se možete obratiti stručnjacima!
• Zadnje, ali ne i manje važno – opustite se! Roditeljstvo u digitalnom svijetu donosi brojne izazove, anksioznost i napetost. No, nemojte zaboraviti kako imate sve resurse za odgoj otpornog, digitalnog građanina.

Slobodno nam se obratite na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra za sigurniji Internet 0800 606 606 ili info@csi.hr. Također, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu pruža savjetodavne usluge u svome Savjetovalištu za djecu, mlade i obitelj savjetovaliste.cnzd@gmail.com .