Čitanje je aktivnost s kojom se susrećemo još od malih nogu. Ono nam otvara vrata stvarnim i izmišljenim životnim dimenzijama. Često se spominje kako čitanje razvija rječnik osobe, doprinosi kreativnosti, mudrosti i doživljaju slobode. Neki, čak, smatraju kako je čitanje zrno koje je urodilo svim promjenama u svijetu.

O navikama čitanja porazgovarala sam s dr.sc. Marinom Vinaj, knjižničarskom savjetnicom, koja kaže: Navika čitanja razvija se od malena. Tako je jedna od aktivnosti poticaj čitanja bebama. Od prvih slikovnica, preko dječjih knjiga do ulaska u školu i školske lektire – knjiga treba biti prisutna u svakodnevnici. Roditelji tu imaju veliku ulogu u čitanju, pričanju priča, ali jednostavno i cijeli obiteljski ambijent. Dijete će posegnuti za knjigom ako knjiga u domu postoji, ako postoje u vrtićima. Znamo da trudnice pričaju svojim bebama, stoga nikada nije prerano za početi pričati svojim bebama i s knjigom se trebamo družiti cijeli život.

Digitalni razvoj društva rezultirao je brojnim promjenama, u koje se ubraja i sve veći broj online sadržaja: e-knjige, e-udžbenici, e-skripte. Na koji je način modernizacija djelovala na navike čitanja društva?

Pojavili su se novi mediji i, htjeli mi to prihvatiti ili ne, informatizacija, digitalizacija, digitalni izvori su prisutni. Nove generacije, naravno, te medije lakše prihvaćaju i njima barataju. Sadržaj prihvaćaju kroz upravo te medije što je u svakom slučaju dobro i pozitivno. Dakako, elektronički sadržaji su važni i sveprisutni, posebno u segmentu obrazovanja (naravno oni ciljani) jer svjesni smo toga da se u mrežnom prostoru nalaze sadržaji različite kvalitete. Mlade generacije držim da prihvaćaju elektroničke izvore, ali naravno i starije generacije, itekako, koriste benefite elektroničkih izvora (tu ubrajam i sebe), posebno u ovim vremenima kada su nam brojni izvori dostupni online besplatno.

Neki dan sam baš samoj sebi postavila pitanje – U ovim vremenima kada nemamo socijalnog kontakta i nemamo mogućnosti prisustvovati konvencionalnoj nastavi, svim stupnjevima obrazovanja – što bi bilo da nema tog mrežnog okruženja i da nismo u mogućnosti koristiti taj način učenja, pa i čitanja? Doista, bilo bi jako teško. Također, držim da su elektronički mediji izrazito važni, posebno u obrazovanju studenata i znanstvenoj, akademskoj zajednici. Zašto? Ipak smo u našim knjižnicama, pa i knjižarama, ograničeni, posebno kada je riječ o usko specijaliziranim naslovima. Svjesni smo toga da, posebno u tehničkim i primijenjenim granama znanosti, jako je važno imati svjež i nov članak zbog brzog kolanja informacija. Utoliko su e-izvori itekako potrebni i korisni te jednostavno bez njih ne bismo mogli. Ali opet moram govoriti o svojoj struci – bavljenje knjigom kao kulturno-povijesnog pregleda, starim knjigama, muzejskim izdanjima, rijetkim izdanjima – gdje je jako važno imati izvornik u rukama ili pak kvalitetno digitalizirani original je nešto drugo.

Razmišljajući u smjeru sve veće dominacije elektronskih oblika sadržaja, javilo mi se pitanje – Može li se sav tiskani sadržaj preseliti u online svijet? Koje prednosti i nedostatke za sobom nosi?  

Hoće li u potpunosti prevladati digitalno okruženje – mislim da neće. Sjećam se svog studiranja kada su digitalni izvori krenuli. Jedno od pitanja profesora bilo je o tome hoće li knjiga kao takva nestati. Ja sam naravno rekla da neće nikada. Postavlja se  pitanje hoće li nestati novine jer vidimo kako polako nestaju naklade tih izdanja. Ja držim da je dobro što više toga imati online. Digitalizacija širi mogućnost korištenja građe. Digitalizacija nam u svakom slučaju otvara one sadržaje, one prostore do kojih ne možemo doći. U svjetskim knjižnicama, ali ne samo knjižnicama, već i arhivima, muzejima dostupni su nam brojni sadržaji koje uistinu fizički, u našem kratkom životu, ne bismo mogli jednostavno obuhvatiti i do njih doći. Iznimno je važno imati mogućnost digitalnih izvora upravo da nadomjestimo ono što nam konvencionalno nije dostupno. Brže je, jednostavnije. Danas postoji i mogućnost selektivnog odabira i ciljanih odabira kroz različite baze podataka gdje su tekstovi usko specijalizirani i do njih se lako dolazi. Naravno, uz pretraživanje kataloga preko ključnih riječi. Međutim, čitanje podrazumijeva i nešto drugo. Čitanje je socijalna navika, druženje s knjigom. Knjiga u krilu, u krevetu, u domu. Knjiga u tišini. Ipak, to je nešto drugo. Mislim da taj oblik konvencionalnog čitanja neće izumrijeti, on će uvijek ostati. Možemo samo govoriti o nekakvom odnosu elektroničkih izvora i konvencionalnih. Jednako tako svjedoče nam izdavači i pohodimo brojne sajmove knjiga – još uvijek ima puno ljudi koji su zainteresirani za listanje, čitanje, taj miris knjige i mogućnost aktivnog čitanja s olovkom, bilježenja. Mislim da ta tradicija neće u potpunosti nestati.

Poznato je da knjige produbljuju rječnik osobe, otvaraju vrata mašti i kreativnom razmišljanju. Mogu li online knjige imati jednak učinak?

Dakako da mogu. Danas je važno čitati kvalitetne izvore, znati odvojiti bitno od nebitnoga i ponovno se vraćam u ovom vrijeme kada smo nužno usmjereni na elektroničke izvore. Uistinu možemo čitati i klasičnu literaturu i svjetske bestsellere koji ustvari na neki način grade rječnik i valjane svjetonazore.

U razgovorima možemo čuti kako se češće stručna literatura (vezanu uz školu, fakultet ili posao) čita putem interneta. Suprotno, kada se želi opustiti, okreće se tiskanim inačicama. Što mislite zbog čega je to tako? Imaju li korice knjiga psihološki utjecaj na čitatelja?

Mlađe generacije nemaju možda problem iščitavati na monitoru, mi starije generacije to imamo. Što ni u kojem slučaju ne radim je da ne čitam beletristiku na monitoru. Ne zato što to ne bih željela, nego zato što imam mogućnosti čitati konvencionalnu građu. U prostoru čitanju, dosta čitam, i još uvijek prednost dajem konvencionalnoj, tiskanoj knjizi zato što se mogu jednostavnije vratiti, prebacivanjem stranice. Čitam vrlo često s olovkom, zapisujem na margine što na računalu nije baš moguće. Na neki način mi se čini da je to aktivnije čitanje. Možemo li imati koncentraciju za računalom u odnosu na udobnost kreveta ili fotelje? Ne znam. Mislim da je to osobno pitanje i da će svatko dati svoj odgovor kako on doživljava i osjeća.

S druge strane, iako možete pregledavati naslovnice knjiga online, upravo pretraživanje i iščitavanje u knjižnici ili knjižari nudi mogućnost da okrenute stranicu, list ili dva i pročitate. Možete u ruci osjetiti težinu, je li debela ili ne, imate li vremena za nju ili ne, jesu li vam slova mala ili velika, ima li priloga. Taj nekakav socijalan kontakt s knjigom je možda ono što nas opušta. Možda smo knjigu, najviše beletristiku, skloniji imati i čitati za foteljom ili krevetom, ne nužno za računalom.

Savjetnica Vinaj zaključuje da su oba oblika sadržaja podjednako potrebna u današnjem vremenu: Jedno ne isključuje drugo – konvencionalni, tiskani izvori su jednako važni kao moderni, elektronički. Neki će dati prednost tiskanim oblicima, no trebamo priznati kako su elektronički mediji nužni, pogotovo u ovim vremenima.

Online izvori imaju pozitivan utjecaj na čitatelja, baš kao i oni tiskani, tradicionalni izvori. Bilo ono usmjereno na obrazovanje ili razonodu, čitanje unosi nove boje u našu svakodnevnicu. Ponekad kažemo kako nemamo vremena za otići u knjižnicu, izbirati knjigu i još uložiti vrijeme u njeno čitanje. No, koje izgovore imamo kada su brojni, kvalitetni e-sadržaji samo jedan klik udaljeni od nas?

Povodom Svjetskog dana knjige i Dana hrvatske knjige naša sugovornica poručuje: Svi trebamo naći vremena za knjigu. Čitanje ne bi trebala biti obaveza koja nam ostavlja okus tereta. Čitanje bi trebalo biti dobra navika koja nas prati od djetinjstva do kraja života!