Nasilne online zajednice povezane s nazivom „764” upozoravaju nas na posebno zabrinjavajući oblik zlostavljanja djece na internetu. Počinitelji putem društvenih mreža, komunikacijskih aplikacija i platformi za igranje uspostavljaju kontakt s djecom, stječu njihovo povjerenje, a zatim ih manipulacijom, prijetnjama i ucjenama prisiljavaju na sve štetnije postupke.
Iako se u javnosti često govori o „mreži 764” kao o jednoj organizaciji ili internetskom kultu, preciznije je govoriti o promjenjivom međunarodnom ekosustavu međusobno povezanih pojedinaca, grupa i ogranaka. Njihovi nazivi, korisnički računi i komunikacijski kanali često se mijenjaju, ali obrazac djelovanja ostaje sličan: pronalazak ranjive osobe, izgradnja odnosa, prikupljanje kompromitirajućeg sadržaja i postupno preuzimanje kontrole nad žrtvom.
Na ozbiljnost ove pojave upozorili su Europol, FBI i druge organizacije koje se bave zaštitom djece. Europol nasilne online zajednice opisuje kao rastuću međunarodnu prijetnju povezanu sa seksualnim iskorištavanjem djece, samoozljeđivanjem, nasiljem nad životinjama i distribucijom izrazito nasilnih sadržaja. FBI upozorava da se uz naziv „764” pojavljuju i brojni ogranci te skupine s drugim imenima, zbog čega roditelji i stručnjaci ne bi trebali tražiti samo jedan naziv ili simbol, nego prepoznavati obrasce manipulacije i prisile.
Kako započinje vrbovanje?
Kontakt često počinje na mjestima koja su djeci svakodnevna i poznata: u online igrama, grupnim razgovorima, na društvenim mrežama ili u zajednicama okupljenima oko glazbe, interesa i tema mentalnog zdravlja. Problem nisu same platforme ili igre, nego osobe koje svoje komunikacijske mogućnosti zloupotrebljavaju za pristup djeci.
Počinitelj se djetetu može predstaviti kao vršnjak, prijatelj ili osoba koja ga jedina razumije. U početku pokazuje pažnju i prihvaćanje, dijeli tajne ili uspostavlja prividan romantičan odnos. Nakon stvaranja povjerenja razgovor se postupno premješta u privatnije ili šifrirane komunikacijske kanale.
Sljedeći korak može biti nagovaranje djeteta da podijeli osobne podatke, intimnu fotografiju ili snimku. Jednom kada počinitelj dobije takav materijal, koristi ga za ucjenu. Djetetu prijeti da će sadržaj poslati roditeljima, prijateljima ili školi, objaviti njegove osobne podatke ili mu na drugi način nauditi. Zahtjevi zatim postaju sve opasniji i mogu uključivati stvaranje novih seksualnih sadržaja, samoozljeđivanje, nasilje prema drugima ili snimanje takvih postupaka.
Prema upozorenju FBI Centra za prijavu internetskog kriminala, žrtve su najčešće maloljetnici od 10 do 17 godina, ali su zabilježena i mlađa djeca. Posebno su izložena djeca koja se osjećaju usamljeno, odbačeno ili neshvaćeno te ona koja se suočavaju s depresivnošću, poremećajima prehrane, suicidalnim mislima ili drugim teškoćama. Ipak, važno je naglasiti kako žrtva može postati bilo koje dijete.
Dijete istodobno može biti žrtva i počinitelj
Jedan od najtežih aspekata ovih mreža jest mogućnost da zlostavljano dijete, pod prijetnjama ili u pokušaju stjecanja statusa i pripadnosti grupi, počne vrbovati druge ili sudjelovati u širenju štetnog sadržaja. Takvo ponašanje ne treba automatski promatrati samo kao dokaz da je dijete „problematično” ili nasilno. Potrebno je ispitati postoji li u pozadini dugotrajna manipulacija, ucjena, seksualno iskorištavanje ili strah za vlastitu sigurnost. To ne znači zanemarivanje posljedica ponašanja, nego razumijevanje cjelovitog konteksta kako bi se dijete zaštitilo i kako bi dobilo odgovarajuću stručnu pomoć.
Znakovi koje ne treba zanemariti
Pojedina promjena ponašanja ne mora značiti da je dijete žrtva online vrbovanja. Razlog za zabrinutost može biti kombinacija znakova, osobito ako se pojave naglo: povlačenje od obitelji i prijatelja, intenzivna tajnovitost povezana s mobitelom ili računalom, strah, panika ili snažna uznemirenost nakon primljene poruke, korištenje većeg broja profila ili aplikacija koje dijete pokušava sakriti, naglo brisanje računa, razgovora ili povijesti komunikacije, poremećaji spavanja, pad školskog uspjeha ili gubitak interesa, neobjašnjive ozljede ili znakovi samoozljeđivanja, primanje prijetnji ili neuobičajenih zahtjeva od online kontakata, osjećaj da dijete „mora” odmah odgovoriti određenoj osobi, izloženost nasilnim ili seksualiziranim sadržajima.
Aplikacije i druge tehničke mogućnosti roditeljskog nadzora mogu pomoći u zaštiti djeteta, ali same po sebi nisu dovoljne. Jednako je važno izgraditi odnos povjerenja u kojem dijete zna da zbog traženja pomoći neće biti kažnjeno, posramljeno niti automatski ostati bez pristupa internetu. Najvažnija zaštitna mjera je odnos u kojem dijete zna da može zatražiti pomoć bez osude.
Kako reagirati ako vam se dijete povjeri?
Prva reakcija odrasle osobe može odlučiti hoće li se dijete nastaviti povjeravati ili će se ponovno povući. Ostanite smireni, zahvalite mu što vam se obratilo i jasno recite da ono nije krivo za ucjenu ili zlostavljanje. Nemojte ga ispitivati optužujućim pitanjima poput: „Zašto si to poslao?” ili „Kako si mogao vjerovati toj osobi?”
Ne ispunjavajte nove zahtjeve počinitelja i ne pokušavajte ga samostalno razotkriti ili zastrašiti. Sačuvajte korisnička imena, poveznice, datume, vrijeme komunikacije i poruke koje mogu pomoći nadležnim tijelima. Nemojte preuzimati, umnožavati niti drugim osobama prosljeđivati materijale koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece.
Sadržaj i korisničke račune prijavite platformi, Centru za sigurniji internet i policiji. Ako postoji neposredna opasnost, prijetnja samoubojstvom, samoozljeđivanje ili rizik od nasilja, potrebno je odmah nazvati policiju na 192 odnosno žurne službe na 112.
Podrška je dostupna
Djeca, roditelji i stručnjaci mogu se obratiti besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Centra za sigurniji internet na broj 0800 606 606, svakim radnim danom od 8 do 16 sati.
Nezakonit sadržaj, grooming, seksualno iskorištavanje djece, prijetnje i druge oblike štetnog ponašanja moguće je anonimno prijaviti putem Hotline obrasca Centra za sigurniji Internet (https://csi.hr/hotline/).
Naš cilj nije izazvati strah od interneta niti demonizirati platforme koje djeca koriste. Potrebno je djecu osnažiti da prepoznaju manipulaciju, zaštite osobne podatke i pravodobno potraže pomoć. Odgovornost za zlostavljanje uvijek je na osobi koja manipulira, prijeti i iskorištava, a nikada na djetetu koje je povjerovalo nekome tko se lažno predstavljao kao prijatelj.
