Pišu: Iva Vidanec

Često se u razgovorima može čuti kako je sexting sveprisutan te se kao takav prihvaća. Prihvaćanje sextinga kao ustaljene aktivnosti među malima i velikima šalje poruku kako svi sekstaju. Edukacija o online sigurnosti i privatnosti, koju provode odrasle osobe može, pak, slati nešto drugačiju poruku – ne sekstaju svi i u redu je ako ne želiš poslati svoje fotografije! S druge strane, Internet Matters proveo je The Cybersurvey u kojoj je sudjelovalo 14 994 djece u dobi od 11 do 17 godina na području UK. To je istraživanje pokazalo kako jedna trećina dječaka (2326) u dobi od 11 do 17 godina očekuju sekstanje u romantičnim odnosima i otvoreno razgovaraju o dijeljenju privatnih fotografija. Što se tiče djevojaka koje sekstaju, njih 2890 (41%) navodi kao razlog za slanje eksplicitnih sadržaja to što su u romantičnom odnosu i jer su htjele to učiniti. Drugi razlozi su slanje iz zabave ili jer su smatrale da izgledaju dobro.

Emocionalne potrebe često se nalaze u podlozi objavljivanja velike količine sadržaja na društvenim mrežama s ciljem traženja odobrenja i prihvaćanja. Takva emocionalna ranjivost i potrebitost čini mlade metama zlostavljača. Istraživanja pokazuju kako će se dijete prije obratiti prijatelju, nego odrasloj osobi ukoliko se nađe u neugodnoj situaciji ili ako se nad njim vrši nasilje. Upravo su takve rizične situacije po dijete bile teže za detektirati tijekom epidemiološke krize. Naime, zbog otežanog kontakta s djecom i mladima, bilo je teže uočiti potrebu za pomoći i podrškom, a samim time i pružanjem iste. Koliko je djece doživjelo zlostavljanje (online ili offline), a da toga nismo ni svjesni?

U istraživanju The Cybersurvey gotovo je svaka peta osoba, koja je dijelila svoju eksplicitne fotografije, doživjela ucjenjivanje s ciljem nastavljanja slanja sadržaja, zlostavljana je ili napadnuta. Trećina eksplicitnog sadržaja na kojima se nalaze djeca objavljeno je kao posljedica ucjene i prisile, a na tim su sadržajima u većini slučajeva snimljene djevojke u dobi od 11 do 13 godina. Ono što postoje sve češća pojava među mladima jest i live streaming te Internet Matter prijavljuje kako djeca već između 6 i 13 godina koriste opcije live streaminga. Prema NSPCC, jedno je od desetero djece dobilo zahtjev da se skine tijekom live streaminga. Nadalje, tuđi se eksplicitni sadržaji mogu dijeliti u znak osvete ili ljutnje nakon što romantični odnos završi što se naziva revenge porn. Gubitak kontrole nad svojim sadržajima i moguća zlouporaba može ostaviti ozbiljne emocionalne posljedice po žrtvu. Fotografije mogu biti preuređene i kao takve se širiti internetom. Može se, stoga, zaključiti kako postoji široki raspon moguće zlouporabe eksplicitnog sadržaja o kojima djeca nisu dovoljno informirana, ili pak smatraju kako su rizici zanemarivi.

Vjerojatno čitanje ovakvih informacija izaziva nelagodu kod roditelja, ali realnost je takva da se mladi ugledaju i cijene popularne osobe i prate influencere koji poziraju, pjevaju ili plešu provokativno. U seksualiziranom okruženju gdje je naglasak isključivo na fizičkom izgledu, savjeti usmjereni na zanemarivanje važnosti mladenačkog i atraktivnog izgleda teže će pronaći plodno tlo. Iako im se jedno savjetuje, naši su adolescenti okruženi roditeljima i bliskim osobama koje gledaju online sadržaje usmjerene na seksualni kontekst – na primjer reality show ili tv serije koji poručuju kako je izgled tijela najvažniji dio njihove osobnosti, a time i ulaznica u društvo. Ono si što objavljuješ, zar ne?

Uobičajeni savjeti koje odrasli šalju adolescentima najčešće „ne piju vodu“ jer djeca nisu upoznata s osobama koje su doživjele negativne posljedice slanje svojih eksplicitnih fotografija ili jer savjeti ne uključuju karakteristike njihove realnosti. Europska istraživanja pokazuju kako 75% djece, koja su slala svoje eksplicitne sadržaje, nisu doživjela nikakve negativne posljedice. Oni koji su u dužim romantičnim odnosima ne vide zbog čega se diže tolika panika oko sextinga. Tome u prilog idu podaci da djeca i mladi i dalje prihvaćaju nepoznate osobe na liste prijatelja na društvenim mrežama. No, ako pogledamo okolinu te djece, možemo primijetiti kako su okruženi roditeljima, starijom braćom/sestrama ili prijateljima koji provode vrijeme na online dating stranicama i razgovaraju s osobama koje ne poznaju u stvarnome svijetu. Kako onda očekivati da djece ne rade isto što i mi? Na ovaj način, kredibilitet odraslih osoba i povjerenje u njih može biti potkopano.

Dijeljenje eksplicitnih sadržaja stvara prostor za zabrinjavajući rizik da se dožive neugodne posljedice. Fotografije, koje se obično podijele naivno, mogu se jednim klikom podijeliti s milijunima korisnika koji ne moraju imati dobre namjere. Važnost informiranja o ovakvim temama svakim je danom sve važnija, pogotovo zbog uočene povećane razine kriminala zadnjih mjeseci. Naime, IWF (The Internet Watch Foundation) ističe kako je tijekom travnja, za vrijeme izolacije uzrokovane epidemiološkom krizom, zabilježeno 8.8 milijuna pokušaja posjeta sadržajima seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece u UK. National Crime Agency (NCA) objavila je kako pretpostavljaju da postoji minimalno 300 000 korisnika u UK koji predstavljaju seksualnu prijetnju djeci, putem fizičkog ili online nasilja. Nažalost, pretjerano dijeljenje sadržaja i znakovi potrebitosti čine djecu i mlade ranjivima da postanu žrtve nasilja i upadnu u klopke zlostavljača.

Jedan je cilj ultimativan – pronalazak podržavajućeg i njegujućeg načina kako razgovarati s adolescentima o navedenim rizicima. Od iznimne je važnosti upoznati mlade s prednostima i rizicima online svijeta te naglasiti važnost davanja pristanka i međusobnog poštovanja u romantičnim odnosima. Također, potrebno je osvijestiti motive zbog kojih osobe sekstaju i potencijalne rizike takvog oblika ponašanja. Stoga, jasno je kako nije nimalo jednostavan zadatak pronaći ravnotežu između razgovora koji neće prestrašiti djecu, a istovremeno će im pružiti nužne informacije i podršku.

Ono što mladi vide na svojim malim ekranima i ono što doživljavaju (individualno ili vikarijski) je činjenica da su seksualni sadržaji svuda oko njih i da se ništa loše ne događa većini koja dijeli takav tip sadržaja. Ne bi nas trebala čuditi niti bezuspješnost koju za sobom nosi savjet „Nemoj objavljivati svoje eksplicitne sadržaje“, također. Problemi koji su vezani uz seksualni doživljaj sebe i odnose s drugima vrlo su kompleksni te često postavljanje pravila koje mladi „moraju“ pratiti nije dovoljno učinkovit alat. Umjesto postavljanja pravila, seksualni odgoj i edukacija o online sigurnosti vrlo su poželjne teme koje bi se trebale uvesti u različite domene dječjeg odrastanja. Potreba za edukacijom, prevencijom i intervencijom uvijek postoji, no čini se kako je sada važnija nego ikad.

Izvori:

The Cybersurvey

IWF.org