Piše: Iva Vidanec

Postoji rastući broj istraživanja koja ističu važnost pozitivnog roditeljstva za djetetov razvoj, uključujući rani fizički, kognitivni i emocionalni razvoj, obrazovne ishode, poboljšanu komunikaciju i povjerenje, manje rizičnih ponašanja među adolescentima, poboljšane socijalne vještine i manje nasilja. Ono što se često ubraja u pozitivno roditeljstvo je ohrabrivanje i naklonost djetetu, jasne i izravne pohvale, podržavanje autonomije, ohrabrivanje zdravih navika, postavljanje ciljeva, postavljanje jasnih pravila i posljedica neprimjerenog ponašanja. Međutim, kada djeca zakorače u razdoblje adolescencije oko 10. godine, dolazi i do promjena u odnosu roditelj-dijete. Budući da adolescent traži više autonomije i neovisnosti, roditeljski se stil mora prilagoditi.

U 2007. godini Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razvila je teorijski okvir koji istražuje ključne dimenzije roditeljstva ili roditeljske uloge koje pozitivno utječu na dobrobiti adolescenta: povezanost, nadzor nad ponašanjem, poštovanje individualnosti, poticanje primjerenih oblika ponašanja i zaštita (WHO, 2007). Navedene roditeljske uloge mogu se jednostavno primijeniti u svim situacijama i okruženjima, uključujući online svijet djeteta, na sljedeći način:

1. Povezanost s djetetom – pozitivna, stabilna, emocionalna povezanost s roditeljem važan je faktor koji doprinosi zdravlju i razvoju djeteta. U digitalnom svijetu to znači da će dijete, koje se osjeća povezanim sa svojim roditeljima, vjerojatnije dijeliti s njima svoja offline i online iskustva, bez straha da će naići na otpor. Global Kids Online studija pokazala je kako djeca koja imaju pozitivan odnos s roditeljima (što se očituje kroz podršku i pohvale), češće će s njima podijeliti svoja negativna online iskustva. Iako ponekad ne razumijemo najnovije trendove na društvenim mrežama, dopustimo djeci da nam objasne što je njima zanimljivo. Kroz podržavajući razgovor pokazujemo djetetu kako želimo čuti njegova iskustva!
2. Nadzor nad ponašanjem djeteta – ovaj čimbenik uključuje nadgledanje i praćenje aktivnosti djeteta, osiguravajući jasna pravila ponašanja kao i posljedice ukoliko dođe do kršenja. Također, ono uključuje postavljanje jasnih očekivanja u vezi željenih ponašanja, Kada se radi o djeci i digitalnim tehnologijama, ovo može uključivati postavljanje pravila o vremenu koje se provodi na internetu, o korištenju digitalnih uređaja (vrijeme i mjesto korištenja, npr. samo vikendima nakon što se izvrše školske obaveze), razumijevanje što djeca rade online, kako upravljati postavkama sigurnosti, s kim dijeliti osobne informacije i slično. Istraživanja su pokazala kako uključenost roditelja u online svijet djece opada s porastom godina djeteta. Također, manje razvijene digitalne kompetencije roditelja ponekad otežavaju uključenost roditelja u online ponašanje djeteta. Stoga, roditeljima se savjetuje da popričaju sa svojom djecom o novim tehnologijama i dopuste im da ih nauče!
3. Poštovanje individualnosti – ovaj se čimbenik odnosi na dopuštanje djetetu da razvije doživljaj sebe kao osobe, odvojene od svojih roditelja. Poštovanje individualnosti uključuje slušanje onoga što dijete govori, povjerenje u dijete da će izvršiti svoje odgovornosti ili preuzeti nove uloge u životu obitelji. U digitalnoj domeni to znači dopuštanje djeci da istražuju internet jednako kao što bismo im dopustili da samostalno istražuju offline svijet. Naravno, godine i kapaciteti igraju važnu ulogu jer mlađe će dijete zasigurno trebati više usmjeravanja nego starije dijete. Global Kids Online istraživanje pokazalo je da djeca u dobi 9-11 godina teže prepoznaju koje su online informacije točne, a koje lažne. Upravo takvi podaci upućuju na značajnu ulogu pozitivnog roditeljstva za sigurnost djece u online svijetu.
4. Poticanje primjerenih oblika ponašanja – djeca i adolescenti identificiraju se sa svojim roditeljima, upijaju vrijednosti i norme izgrađene u domu i pokušavaju imitirati roditelje. Ukoliko roditelj provodi većinu vremena online, postoji velika vjerojatnost da će i dijete činiti isto. Ukoliko roditelj dijeli previše osobnih informacija online, to će utjecati na način kako dijete dijeli svoje ili tuđe osobne informacije, također. No, moguće je da se djeca odluče udaljiti od obiteljskih normi i krenu drugih putem od svojih roditelja. Tako, na primjer, postoje djeca koja se izričito ne slažu sa sharentingom. Stoga, dobro razmislite kada sljedeći put uzmete mobitel za vrijeme obiteljskog ručka. Jer ako možete vi, zašto ne bi moglo i vaše dijete?
5. Zaštita – roditelji se iznimno trude da njihova djeca budu sretna i sigurna. No, ponekad roditelji ne mogu u potpunosti zadovoljiti sve potrebe svoje djece. Možda roditelji nedostaje znanja, vještina ili iskustva u području koje dijete zanima. Kako bi se taj nedostatak riješio, uloga roditelja je istraživanje o načinima kako zadovoljiti potrebe svoje djece putem drugih izvora. Možete se dodatno educirati, razgovarati sa stručnjakom ili jednostavno dopustiti da vas vaše dijete nauči! Kada se radi o zaštiti djece, online roditelji i dalje imaju važno ulogu. No, uz roditelje, vršnjaci, učitelji i ostali odrasli u djetetom životu mogu doprinijeti njegovoj sigurnosti. Ukoliko dijete razvije sigurnu mrežu s osobama od povjerenja, to će doprinijeti i njegovoj sigurnosti na internetu!

Navedeni čimbenici imaju vrlo važnu ulogu u izgradnji odnosa roditelj-dijete. Ukoliko se poradi na jednom čimbeniku, može doći i do poboljšanja u drugim domenama. Takav odnos iznimno doprinosi i djetetovoj sigurnosti na internetu! Ako niste sigurni kako, započnite jednostavan razgovor s djetetom o njegovim online iskustvima. Dopustite da vas dijete uvede u svoj online svijet te iskoristite svoje životno iskustvo kako bi djetetov svijet postao još sigurniji!

Preuzeto iz Digital Parenting: The Challenges for Families in the Digital Age