U prošlosti su božićna drvca bila ukrašena svijećama, slatkišima, voćem i rukotvorinama, a božićne su se čestitke izrađivale samostalno, uređivale cvijećem, crtežima i drugim detaljima. Čestitke su se davale prijateljima i bližnjima, najčešće uživo.

Unazad mjesec dana društvene mreže vrve božićnim ugođajem. Fotografije božićnih jelki. Umatanje poklona. Kupovanje poklona. Pjevanje božićnih pjesama dok čekamo u gužvi. Pokloni su na sve strane. Zamotane šarene kutije.

Pripremajući članak, naišla sam na veliki broj osvrta na današnju kulturu fotografija i objavljivanja na društvenim mrežama – selfie kulturu. Većinom se navode usporedbe kako osoba sebe čini objektom dopuštajući da njezina vrijednost ovisi o drugima. Puno ideja u jednoj rečenici. Puno udaraca na osobu. Kakve veze selfie ima s tim?

U srednjoj sam školi čula izreku – Quot capita, tot sententiae. Iako je od davnina poznato to da koliko ima ljudi, toliko ima i mišljenja, danas je ovaj fenomen poprimio novu dimenziju – online dimenziju!

Prijatelji imaju značajnu ulogu u našim životima. Prijatelj je tu kada dobiješ 1 pa te utješi jer je i on dobio 1 iz testa iz matematike. Prijatelj je tu, također, kada prekineš s djevojkom i pomaže ti prebroditi takvu situaciju. Osim toga, prijatelj je često tu za nas bez da ga tražimo da bude. Poznaje nas, zna što nam je potrebno u kojem trenutku, stalo mu je do nas.